Hrvatska bi u Obrovcu trebala dobiti novu tvornicu streljiva malog kalibra, zajednički projekt države, talijanske grupacije Beretta Holding i privatnog investitora Ivana Kapetanovića.
Vrijednost projekta procjenjuje se na približno 125 milijuna eura, početak proizvodnje najavljuje se do sredine 2029. godine, a nakon dostizanja punog kapaciteta tvornica bi trebala zapošljavati oko 250 ljudi i ostvarivati između 70 i 80 milijuna eura godišnjeg prihoda.
Ipak, značenje ovog projekta ne može se svesti samo na jednu tvornicu, broj zaposlenih ili proizvodnju streljiva.
Ako se projekt provede odgovorno, transparentno i uz snažno uključivanje hrvatskih poduzeća, mogao bi postati važan korak prema stvaranju ozbiljnije domaće obrambene industrije, jačanju izvoza, tehnološkom razvoju i gospodarskom oživljavanju hrvatskog zaleđa.
S druge strane, potpisani Memorandum o razumijevanju tek je početak. Pred Hrvatskom su sada važni pregovori o vlasništvu, financiranju, zaštiti okoliša, prijenosu tehnologije, zapošljavanju domaćih radnika i uključivanju hrvatskih dobavljača.
Upravo će odgovori na ta pitanja pokazati hoće li tvornica u Obrovcu biti samo strani proizvodni pogon na hrvatskom zemljištu ili jezgra nove hrvatske industrijske politike.
Potpisan je memorandum, a ne konačni ugovor
Memorandum o razumijevanju potpisan je 30. srpnja 2026. godine u Banskim dvorima.
Potpisali su ga potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, predsjednik i glavni izvršni direktor Beretta Holdinga Pietro Gussalli Beretta te financijski investitor Ivan Kapetanović, u nazočnosti predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Premijer je naglasio da se na projektu radilo više od godinu dana te da potpisivanje memoranduma predstavlja prvi korak prema izgradnji tvornice u Obrovcu. Vlada projekt povezuje s jačanjem hrvatske sigurnosti, industrije, izvoza i tehnološkog razvoja.
To je važna razlika.
Memorandum pokazuje političku volju i namjeru partnera da nastave projekt, ali sam po sebi još ne znači da su riješeni svi tehnički, financijski, vlasnički i regulatorni detalji.
Prije početka gradnje potrebno je definirati zemljište, infrastrukturu, građevinske i okolišne dozvole, financijske obveze svakog partnera, konačnu vlasničku strukturu, proizvodni program i rokove.
Zato projekt treba promatrati s optimizmom, ali bez prerane objave da je sve već završeno.
Što se planira graditi u Obrovcu?
Prema dosad objavljenim informacijama, u Obrovcu bi se trebala uspostaviti proizvodnja streljiva malog kalibra i određenih važnih sastavnih dijelova.
Beretta je najavila da bi se u Hrvatskoj proizvodila vrsta streljiva koja se trenutačno djelomično izrađuje u njezinu švicarskom pogonu, a namijenjena je strojnicama montiranima na oklopnim vozilima i tenkovima.
Planirana je i proizvodnja kapisli, odnosno elemenata koji pokreću proces paljenja streljiva. Za tim komponentama postoji velika potražnja, a pojedini postojeći europski pogoni rade gotovo punim kapacitetom.
To znači da projekt nije zamišljen samo kao pogon za zadovoljavanje trenutnih hrvatskih potreba.
Proizvodnja bi trebala biti usmjerena prema europskom i širem međunarodnom tržištu, što tvornici daje izvozni karakter.
U svijetu u kojem europske zemlje ubrzano povećavaju obrambene proračune i obnavljaju zalihe, tržište streljiva postalo je strateški važnije nego prije nekoliko godina.
Zašto je Beretta važan partner?
Beretta nije tek poznati proizvođač pištolja i lovačkog oružja.
Beretta Holding međunarodna je industrijska grupacija s dugom tradicijom, proizvodnim pogonima, tehnološkim znanjem i razvijenom mrežom prodaje i dobave.
Grupacija posluje na civilnom i obrambenom tržištu, a prema objavljenim podacima tijekom prethodne godine ostvarila je oko 1,68 milijardi eura prihoda i 254 milijuna eura EBITDA-e. Otprilike 60 posto poslovanja odnosilo se na civilno tržište, dok je oko 40 posto bilo povezano s obrambenim sektorom.
Za Hrvatsku je posebno važno što Beretta može donijeti ono što se ne može jednostavno kupiti izgradnjom hale:
- razvijenu tehnologiju
- proizvodne postupke
- kontrolu kvalitete
- pristup međunarodnom tržištu
- organizirani opskrbni lanac
- obuku stručnog kadra
- iskustvo u upravljanju sigurnosno osjetljivom proizvodnjom
Prema medijskim informacijama, Beretta bi u zajedničkoj tvrtki trebala imati 50 posto vlasništva plus jednu dionicu, čime bi dobila većinsku kontrolu. Preostali udjeli bili bi podijeljeni između hrvatske države i privatnog investitora.
Konačni omjeri hrvatskih partnera i iznosi njihovih pojedinačnih ulaganja još nisu javno objavljeni.
Takva struktura može biti opravdana ako Beretta donosi tehnologiju, tržište i industrijsko upravljanje. Međutim, hrvatska strana mora ugovorima zaštititi vlastite dugoročne interese.
Hrvatska ne smije ostati samo lokacija
Ključno strateško pitanje nije samo hoće li tvornica biti izgrađena, nego koliko će hrvatsko gospodarstvo stvarno sudjelovati u njezinu radu.
Najslabiji mogući model bio bi onaj u kojem se pogon izgradi u Hrvatskoj, većina strojeva, dijelova i sirovina dolazi iz uvoza, upravljanje ostane potpuno izvan zemlje, a hrvatska korist svede se na zemljište, nekoliko poreza i radna mjesta u završnoj proizvodnji.
Mnogo bolji model uključivao bi domaće tvrtke u što veći dio vrijednosnog lanca:
- metaloprerađivačku industriju
- alatničarstvo
- strojogradnju
- elektrotehniku i automatizaciju
- kemijsku industriju
- ambalažu
- logistiku i transport
- zaštitu na radu
- održavanje strojeva
- informacijske i sigurnosne sustave
- građevinske i infrastrukturne radove
Ako se oko tvornice razvije mreža hrvatskih dobavljača, projekt može stvoriti znatno više od 250 izravnih radnih mjesta.
Svako industrijsko radno mjesto stvara dodatnu potražnju za prijevozom, stanovanjem, ugostiteljstvom, održavanjem, obrazovanjem i drugim uslugama.
Zato se učinak tvornice ne treba mjeriti samo brojem ljudi zaposlenih unutar tvorničke ograde.
Velika prilika za Obrovac i zadarsko zaleđe
Za Zagreb ili neki veliki europski grad 250 radnih mjesta možda ne bi predstavljalo gospodarski preokret.
Za Obrovac i okolno zaleđe taj broj može imati mnogo veće značenje.
Riječ je o području koje se desetljećima suočava s iseljavanjem, manjkom stabilnih poslova, slabljenjem industrijske baze i velikom ovisnošću o sezonskom gospodarstvu na obali.
Nova tvornica mogla bi otvoriti radna mjesta koja nisu vezana samo uz nekoliko ljetnih mjeseci.
To bi moglo pomoći mladim ljudima da ostanu u tom kraju, a dijelu iseljenih obitelji pružiti razlog za povratak.
Industrijska investicija može povećati potražnju za stanovima, potaknuti otvaranje obrta, poboljšati prometnu i komunalnu infrastrukturu te ojačati lokalne škole i stručne programe.
Za lokalnu zajednicu bit će važno da ne bude samo promatrač.
Grad, županija i stanovnici trebaju pravodobno dobiti jasne informacije o lokaciji, prometu, sigurnosti, utjecaju na okoliš i planiranim koristima za lokalno stanovništvo.
Hrvatska obrambena industrija ima dobre temelje
Hrvatska već ima pojedine vrlo uspješne tvrtke u obrambenom sektoru.
Najpoznatiji primjer je HS Produkt, koji proizvodi pištolje, puške i strojnice te velik dio proizvodnje izvozi na međunarodna tržišta.
Hrvatska također ima znanje u proizvodnji robotskih sustava, opreme za razminiranje, zaštitne opreme, vozila, brodogradnje, komunikacijskih rješenja i besposadnih sustava.
Ipak, nedostajala je domaća proizvodnja streljiva u većem industrijskom opsegu.
To pokazuje očitu nelogičnost dosadašnjeg sustava: Hrvatska može proizvoditi moderno pješačko naoružanje, ali se za streljivo uglavnom mora oslanjati na nabavu iz drugih zemalja.
Tvornica u Obrovcu mogla bi zatvoriti dio te strateške praznine.
Sigurnost opskrbe postala je nacionalno pitanje
Rat u Ukrajini pokazao je koliko brzo velike količine streljiva mogu biti potrošene i koliko sporo europska industrija može povećavati proizvodnju.
Mnoge europske zemlje otkrile su da njihove zalihe nisu prilagođene dugotrajnom sukobu, dok su postojeće tvornice suočene s ograničenjima kapaciteta, nedostatkom sirovina i dugim rokovima isporuke.
Hrvatska kao članica NATO-a i Europske unije mora sudjelovati u zajedničkom sustavu obrane, ali istodobno mora imati određeni stupanj vlastite otpornosti.
Potpuna samodostatnost male države vjerojatno nije ni realna ni ekonomski opravdana. Međutim, sposobnost proizvodnje barem dijela osnovnog streljiva i kritičnih komponenti znatno povećava sigurnost države u vrijeme poremećenih međunarodnih lanaca opskrbe.
Domaća tvornica neće odmah ukloniti potrebu za uvozom, ali može smanjiti izloženost nestašicama i dugim rokovima isporuke.
Projekt mora biti dio šire strategije
Najveća pogreška bila bi promatrati tvornicu u Obrovcu kao izolirani projekt.
Hrvatskoj je potrebna jasna nacionalna strategija obrambene i sigurnosne industrije.
Takva strategija trebala bi odgovoriti na nekoliko pitanja:
- Koje proizvode Hrvatska želi razvijati samostalno?
- U kojim segmentima ima tehnološku prednost?
- Koje proizvode treba razvijati s međunarodnim partnerima?
- Kako domaće tvrtke povezati s europskim obrambenim fondovima?
- Kako vojnu tehnologiju povezati sa sveučilištima, institutima i stručnim školama?
- Kako pomoći manjim hrvatskim poduzećima da postanu dobavljači velikim međunarodnim sustavima?
Hrvatska nema veličinu za proizvodnju svake vrste oružja i opreme. Ali može razvijati specijalizirane proizvode visoke vrijednosti, posebno tamo gdje već ima iskustvo: malo naoružanje, robotiku, razminiranje, zaštitnu opremu, besposadne sustave, brodogradnju i pojedine komponente.
Beretta u Obrovcu može postati važan dio takvog sustava samo ako postoji plan povezivanja s ostalim hrvatskim proizvođačima.
Znanje je važnije od same zgrade
Tvornica bez domaćeg znanja ostaje ovisna o stranom partneru.
Zato Hrvatska u pregovorima mora inzistirati na stvarnom prijenosu tehnologije i obrazovanju kadra.
Potrebno je na vrijeme razviti programe za:
- strojarske tehničare
- mehatroničare
- kemičare
- inženjere materijala
- stručnjake za automatizaciju
- kontrolore kvalitete
- stručnjake za sigurnost proizvodnje
- logističare i stručnjake za dobavne lance
Suradnja sa srednjim školama, veleučilištima i hrvatskim fakultetima ne smije početi tek kada tvornica bude dovršena.
Kadar se mora početi pripremati godinama prije početka proizvodnje.
Bilo bi posebno vrijedno osnovati program stipendiranja učenika i studenata iz Obrovca, Benkovca, Gračaca, Zadra i okolnih područja, uz mogućnost sigurnog zaposlenja nakon završetka školovanja.
Tako bi projekt istodobno postao gospodarska, obrazovna i demografska mjera.
Zaštita okoliša i sigurnost moraju biti beskompromisne
Proizvodnja streljiva nije obična industrijska djelatnost.
Ona zahtijeva stroge sigurnosne postupke, kontrolu eksplozivnih i kemijskih materijala, protupožarnu zaštitu, zaštitu radnika, nadzor otpada, zaštitu vode i tla te jasne planove djelovanja u izvanrednim okolnostima.
Obrovac se nalazi u osjetljivom prirodnom prostoru, u blizini rijeke Zrmanje, Velebita i područja velike krajobrazne vrijednosti.
Zbog toga zaštita okoliša ne smije biti prikazana kao prepreka investiciji, nego kao uvjet njezine dugoročne prihvatljivosti.
Projekt će imati veću podršku građana ako se javno i stručno objasni:
- koje će se tvari koristiti
- kako će se skladištiti
- kako će se zbrinjavati otpad
- kakva će biti zaštita podzemnih i površinskih voda
- koliko će pogon biti udaljen od naselja
- kakav će biti promet teretnih vozila
- koje će sigurnosne zone biti uspostavljene
- kako će djelovati vatrogasne i druge hitne službe
Transparentnost u ovom dijelu nije slabost, nego način da se izgradi povjerenje stanovništva.
Koliko će projekt koštati državu?
Jedno od najvažnijih otvorenih pitanja odnosi se na financijski doprinos Republike Hrvatske.
Dosad nije službeno objavljeno koliko će točno uložiti Beretta, koliko privatni investitor, a koliko država.
Nije konačno poznato hoće li državni doprinos uključivati izravni kapital, zemljište, priključke, ceste, energetsku infrastrukturu, porezne olakšice ili druge poticaje.
Državno ulaganje u stratešku industriju samo po sebi nije problem.
Mnoge europske države subvencioniraju obrambenu proizvodnju jer je smatraju pitanjem nacionalne sigurnosti.
Ali hrvatska javnost mora znati:
- koliko država ulaže
- koji vlasnički udio dobiva
- kakva prava ima u upravljanju
- kako se štiti u slučaju kašnjenja ili povlačenja partnera
- hoće li imati prednost pri nabavi u kriznim okolnostima
- koliko dugo investitor mora održavati proizvodnju i zaposlenost
Bez tih podataka nije moguće potpuno ocijeniti gospodarsku opravdanost projekta.
Vlasništvo mora pratiti hrvatski strateški interes
Prema trenutačno objavljenom modelu, Beretta bi trebala imati 50 posto plus jednu dionicu.
To joj daje kontrolni položaj, što je razumljivo ako donosi tehnologiju, međunarodne narudžbe i upravljanje proizvodnjom.
Međutim, hrvatska država mora osigurati posebna prava u pitanjima nacionalne sigurnosti.
To može uključivati pravo suodlučivanja o:
- zatvaranju ili preseljenju proizvodnje
- prodaji udjela trećoj strani
- promjeni ključnog proizvodnog programa
- izvozu u politički osjetljive države
- opskrbi Hrvatske u kriznim situacijama
- prijenosu tehnologije izvan zajedničkog poduzeća
Takvi mehanizmi nisu znak nepovjerenja prema partneru. Oni su uobičajeni kada država sudjeluje u strateškoj industriji.
Civilna i vojna proizvodnja mogu se nadopunjavati
Beretta velik dio prihoda ostvaruje na civilnom tržištu, posebno kroz lovačko i sportsko streljaštvo.
Zato postoji mogućnost da pogon u Hrvatskoj dugoročno ne bude potpuno ovisan o državnim vojnim narudžbama.
Kombiniranje civilnog i obrambenog tržišta može povećati stabilnost proizvodnje.
Kada vojna potražnja oslabi, civilni proizvodi mogu pomoći očuvanju radnih mjesta i kapaciteta. Kada sigurnosne potrebe rastu, dio proizvodnje može se prilagoditi obrambenom tržištu.
Ipak, svaki proizvodni program mora biti u skladu s hrvatskim i europskim zakonodavstvom, međunarodnim obvezama i strogim pravilima izvozne kontrole.
Potencijalni prihod nije isto što i korist za Hrvatsku
Najavljeni godišnji prihod između 70 i 80 milijuna eura zvuči značajno.
Međutim, prihod nije isto što i dobit, plaće, porezi ili domaća dodana vrijednost.
Ako tvornica veliki dio sirovina i komponenti uvozi, značajan dio prihoda odlazit će stranim dobavljačima.
Zato će ključni pokazatelj uspjeha biti udio hrvatske dodane vrijednosti.
Država bi trebala pratiti:
- koliko se nabave obavlja u Hrvatskoj
- koliko se plaća hrvatskim radnicima
- koliko se ulaže u istraživanje i razvoj
- koliko domaćih tvrtki postaje dobavljač
- koliko se proizvoda izvozi
- koliko poreza i doprinosa ostaje u Hrvatskoj
- koliko se stručnog znanja trajno prenosi hrvatskim zaposlenicima
Tek će ti podaci pokazati stvarni učinak projekta.
Obrambena industrija nije suprotnost miru
Svaka rasprava o tvornici streljiva razumljivo otvara i etička pitanja.
Dio građana protivit će se proizvodnji oružja i streljiva, smatrajući da Hrvatska treba ulagati u druge gospodarske djelatnosti.
Takve stavove treba poštovati i o njima otvoreno raspravljati.
Ipak, odgovorna obrambena sposobnost nije suprotnost miru.
Država koja želi štititi svoje građane mora održavati vojsku, sigurnosne zalihe i sposobnost djelovanja u kriznim okolnostima.
Hrvatska je vlastitu neovisnost izborila u Domovinskom ratu, u trenutku kada je nedostatak oružja, streljiva i međunarodnih dobavnih pravaca predstavljao jedno od najvećih ograničenja obrane.
Pouka nije da se treba pripremati za rat, nego da sigurnost ne smije ovisiti isključivo o dobroj volji drugih.
Što bi Hrvatska trebala učiniti sada?
Potpisani memorandum predstavlja dobar početak, ali pravi posao tek slijedi.
Hrvatska bi u sljedećim fazama trebala postaviti najmanje deset strateških uvjeta:
- Jasno objaviti vlasničku i financijsku strukturu projekta.
- Ugovoriti stvaran prijenos tehnologije i obrazovanje domaćih stručnjaka.
- Odrediti ciljani udio hrvatskih dobavljača u proizvodnom lancu.
- Osigurati strateška upravljačka prava države.
- Provesti potpunu i javno razumljivu procjenu utjecaja na okoliš.
- Uključiti Grad Obrovac i lokalno stanovništvo u planiranje.
- Pokrenuti stipendije i obrazovne programe prije otvaranja tvornice.
- Ugovoriti jasne rokove, penale i zaštitu države u slučaju odustajanja investitora.
- Povezati pogon s hrvatskim tvrtkama poput HS Produkta i drugim proizvođačima obrambene opreme.
- Uključiti projekt u dugoročnu nacionalnu strategiju obrambene industrije.
Prilika koju Hrvatska ne bi trebala propustiti
Dolazak Berette u Obrovac može biti jedna od važnijih industrijskih investicija u Hrvatskoj posljednjih godina.
Projekt može donijeti stabilna radna mjesta, povećati izvoz, ojačati obrambenu sigurnost, privući tehnologiju i pomoći gospodarskom razvoju zadarskog zaleđa.
Hrvatska je desetljećima često govorila o potrebi povratka industriji, većoj proizvodnji i smanjenju ovisnosti o turizmu.
Tvornica u Obrovcu može biti konkretan korak u tom smjeru.
Ali uspjeh neće biti određen samo veličinom investicije, poznatim imenom Berette ili brojem zaposlenih.
Bit će određen time koliko će tehnologije, znanja, dobavljača, dobiti i strateške sigurnosti ostati u Hrvatskoj.
Ako država taj projekt vodi profesionalno i transparentno, Obrovac ne mora dobiti samo tvornicu.
Može dobiti novu razvojnu perspektivu, a Hrvatska početak ozbiljnijeg industrijskog sustava koji povezuje sigurnost, tehnologiju, izvoz i domaće znanje.
Beretta donosi ime, kapital, iskustvo i tržište. Hrvatska mora osigurati da zauzvrat dobije više od proizvodne hale: mora dobiti znanje, radna mjesta, sigurnost i dugoročnu industrijsku sposobnost.
