Postoji ta jedna posebna stvar kod Hrvata – nešto što se ne može objasniti turistima, iako oni to najčešće prvi osjete. Ne radi se o pjesmi, o nogometu, ni o beskrajnoj sposobnosti da se posvađamo sami sa sobom. Radi se o vinu. Da, o vinu, tom najstarijem hrvatskom religioznom artefaktu, starijem čak i od institucije koja ga je neslužbeno prisvojila.
Jer u Hrvatskoj, vino nije samo alkoholno piće. Vino je geografska karta, osobna iskaznica, obiteljsko stablo i medicinski dopust. Vino je forma opstanka. I baš zato ova mala zemlja proizvodi vina koja osvajaju svijet, dok se mi doma svađamo oko toga tko ima bolje – Istra, Dalmacija ili Slavonija.
Hrvati imaju jednu rijetku sposobnost: živjeti na prostoru koji izgleda kao screensaver s novog laptopa, a pritom se ponašati kao da žive na gradilištu iza trgovačkog centra. I onda se, usred sveg tog betona, plastike i apartmana “sa pogledom”, pojavi jedna ozbiljna institucija poput UNESCO-a i kaže: “Čekaj malo, ovdje zapravo ima nešto vrijedno.”
Mala Hrvatska tako ima čak 10 lokaliteta na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine – osam kulturnih i dva prirodna – plus više od dvadeset elemenata nematerijalne baštine, od ojkanja do zvončara, od čipke do suhozida.
Uvod
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine otvorio je vrata mnogim prilikama za razvoj zemlje, od financijskih poticaja do suradnje u različitim sektorima. EU poticaji predstavljaju važnu komponentu razvoja gospodarstva, poljoprivrede, infrastrukture, obrazovanja i drugih ključnih sektora. Ovaj članak istražuje vrste EU poticaja dostupnih Hrvatskoj, njihove prednosti i kako ih iskoristiti za osobne ili poslovne projekte.