Europa se često opisuje kao umoran kontinent: prespora u donošenju odluka, previše opterećena birokracijom, zarobljena između američke moći, kineske industrijske agresivnosti i ruske prijetnje na istoku. Takva slika nije potpuno pogrešna, ali je duboko nepotpuna.
Europska unija ima ozbiljne probleme, no istodobno ostaje jedan od najmoćnijih političkih, ekonomskih i društvenih prostora na svijetu. U tome je i paradoks današnje Europe: ona rijetko ostavlja dojam sile, ali često djeluje kao sila.
Ne nastupa uvijek glasno, ne donosi odluke brzinom autoritarnih režima i ne govori jednim glasom u svakoj krizi. Ipak, kada se pogleda stvarna težina njezina tržišta, gospodarstva, institucija, standarda, diplomatske mreže i sposobnosti da preživi krize, slika postaje znatno drukčija.
Migracijska politika, Schengen, sigurnost granica i Frontex više nisu rubne teme europske politike, nego mjesto na kojem se odlučuje može li Europska unija ostati prostor slobode, a istodobno postati prostor stvarne kontrole, odgovornosti i suverenosti.
Europska unija dugo je živjela u uvjerenju da je prostor, jednom politički ujedinjen, trajno osiguran pravilima. Schengen je trebao biti kruna te epohe: granice unutar Europe postaju gotovo nevidljive, sloboda kretanja postaje svakodnevica, a sigurnost se seli prema zajedničkoj vanjskoj granici. Ideja je bila jednostavna i moćna: što je Europa otvorenija iznutra, to mora biti organiziranija prema van.
Danas se upravo tu otvara jedno od najtežih pitanja europske politike: može li kontinent zadržati slobodu unutarnjeg kretanja ako nema uvjerljivu kontrolu vlastitog prostora, vlastitih granica i vlastitih pravila ulaska, povrata i azila?
Zato je tema granica ponovno u središtu europske rasprave. Ne zato što je Europa odjednom odbacila svoje vrijednosti, nego zato što je otkrila staru istinu modernih političkih zajednica: bez kontrole prostora nema ni stvarne suverenosti. Suverenost nije samo pravo na donošenje zakona. Ona je i sposobnost da se odluči tko ulazi, po kojim pravilima ostaje, kako se štiti zajednički teritorij i kako se održava povjerenje među državama koje su uklonile unutarnje kontrole.
Na moru se rat najčešće najavljuje tišinom. Na radaru su točke koje se ne gase. Na kartama su koridori kojima prolaze tankeri, kao pulsna linija svjetske ekonomije. U zraku su poruke koje se ne pišu zbog publike, nego zbog protivnika. I sve zajedno izgleda kao uvod u pitanje koje se u posljednjim danima vraća u naslovima i razgovorima: hoće li Sjedinjene Države napasti Iran?
Odgovor nije binaran. Nije “da” ili “ne”, nego “koliko daleko” i “kako se to može izmaknuti kontroli”. Jer i bez formalne objave rata, u današnjem svijetu dovoljan je jedan udar, jedna pogrešna procjena i jedna zatvorena ruta da cijeli planet osjeti posljedice — od računa za gorivo u Europi do inflacije u Aziji.
Europa se dugo navikavala na ulogu prostora bez povijesti, kontinenta koji troši mir naslijeđen iz prošlog stoljeća i vjeruje da se sigurnost podrazumijeva. Rat u Ukrajini brutalno je prekinuo tu iluziju. No ono što se u početku činilo kao slabost Europe, postupno se pretvara u njezinu najveću snagu: sposobnost sporog, ali dubokog buđenja.
Upravo u tom buđenju leži razlog zašto Donald Trump, ali i dio američkog establišmenta, s nelagodom promatra novu Europu – temu koja prirodno pripada rubrici Geopolitika.
LIDL-ov tehnološki zaokret: Kako je njemački trgovac postao jedan od stupova europske AI i podatkovne infrastrukture
U svijetu u kojem se moć sve više mjeri količinom podataka i računalne snage, Europa se našla pred jasnim izazovom: kako zadržati tehnološku konkurentnost i istovremeno očuvati svoju pravnu, regulatornu i podatkovnu neovisnost? Dok su američki i kineski giganti već godinama gradili svoje infrastrukture, europske države i kompanije često su ostajale u ulozi korisnika – ovisnika o tuđim rješenjima. Međutim, posljednjih godina pojavljuje se drugačiji trend, neočekivan iz jednog od najpoznatijih naziva europske maloprodaje: LIDL, odnosno njegov krovni koncern Schwarz Gruppe.
Europa između rata i mira: Kontinent koji traži izlaz bez gubitka vlastitih načela
Rat u Ukrajini traje godinama i do danas djeluje kao rana koja se širi kontinentom, razarajući sigurnosni poredak koji je Europa gradila desetljećima. U tom dugom i iscrpljujućem razdoblju niz mirovnih inicijativa propao je, mnoge zbog toga što Europa nije bila spremna prihvatiti kraj rata pod uvjetima koji bi nagradili agresiju. No danas se situacija mijenja: europske vlade, iscrpljene ekonomskim pritiskom i geopolitičkom neizvjesnošću, žele mir više nego ikad, ali ne po cijenu teritorijalnih ustupaka Rusiji i ne po cijenu ukrajinske cjelovitosti i državnosti. To je identitetska crta koju europski kontinent ne želi prijeći.
Balkan u polusjeni: Dodikova politika, BiH na ivici i teški susjedi
Balkan je stari kazališni komad s uvijek istim rekvizitima: granice koje cure, parole koje bruje, masa koja se smije jednim okom, a drugim mjeri izlaze. Dok Europa priča o proširenju, ovdje se i dalje broji zrak: tko ga udiše slobodnije, tko ga oporezuje, tko ga pretvara u dim. U sredini te pozornice — Bosna i Hercegovina, zemlja od tri narativa i jedne stvarnosti; na lijevom krilu Hrvatska, uredno europska; na desnom Srbija, koja istodobno gleda u Bruxelles i u Moskvu; a u pozadini Kosovo, mali čvor kroz koji prolaze veliki nervi.
Gospodarska sigurnost u središtu moći: Kako se SAD reorganizira za novu eru globalne borbe
Dok se fokus svjetskih sila sve više seli s bojišta na tržišta, Washington rekonstruira samu srž svoje sigurnosne politike. U središtu tog zaokreta nalazi se nova paradigma: gospodarska sigurnost kao strateško oružje 21. stoljeća.
Diplomacija na rubu trgovinske strategije
Na sparno ljeto 2023., kineski veleposlanik Xie Feng predao je vjerodajnice predsjedniku Joeu Bidenu u Ovalnom uredu. No umjesto klasične rute prema State Departmentu, njegov prvi službeni sastanak bio je s američkim zamjenikom ministra trgovine Donom Gravesom. Ta gesta jasno je signalizirala gdje se danas vodi stvarna bitka moći — ne u salama Vijeća sigurnosti, već u uredima Ministarstva trgovine.
Istodobno, Pentagon je pokrenuo vlastite inicijative gospodarske obrane, uključujući novu obrambenu industrijsku strategiju i vijeće za pomorsko gospodarsko odvraćanje. Cilj: očuvati američku tehnološku nadmoć i osigurati inovacijsku dominaciju kao oblik odvraćanja stranih prijetnji.
Gospodarska sigurnost kao temelj nove američke strategije
Kako Washington redefinira ulogu ekonomije u nacionalnoj sigurnosti
U današnjem globalno povezanim svijetu, gdje su granice između tržišta, politike i obrane sve nejasnije, Sjedinjene Američke Države sve više naglašavaju ulogu gospodarstva kao ključnog čimbenika nacionalne sigurnosti. Umjesto isključivog oslanjanja na vojnu silu, Washington sada ulaže u izgradnju obrambene sposobnosti kroz tehnološku dominaciju, zaštitu industrijske baze i stratešku suradnju s privatnim sektorom.
Na našoj web-stranici koristimo kolačiće. Neki su nužni za rad stranice, dok nam drugi pomažu da poboljšamo ovu stranicu i korisničko iskustvo. Sami možete odlučiti želite li dopustiti kolačiće ili ne. Imajte na umu da, ako ih odbijete, možda nećete moći koristiti sve funkcionalnosti stranice.
