Detalji

Redakcija hrvati.eu

Aktualne Teme

07 Lipanj 2026

Pregleda: 242

Postoje države koje rastu tiho, mukotrpno, kroz institucije, autoceste, luke, europske fondove, pogreške, korekcije i dug put prema ozbiljnosti. I postoje politike koje žive od buke. Od neprijatelja. Od tabloida. Od vječne ugroženosti. Od izmišljene bitke protiv susjeda, jer bez te bitke narod bi se možda okrenuo prema vlastitoj kuhinji i pitao: tko nam je pojeo državu?

Hrvatska danas nije savršena zemlja. Daleko od toga. Ima korupcije, demografskih rana, skupe hrane, iseljavanja, političke taštine, lokalnih moćnika, previše stranačkog kadroviranja i premalo poniznosti pred vlastitim građanima. Ali Hrvatska je, unatoč svemu, ušla u europski prostor iz kojeg se vidi horizont. Članica je Europske unije od 2013., u europodručju i Schengenu od 2023. godine, dio je političkog, sigurnosnog i gospodarskog okvira koji ne rješava sve probleme, ali državu gura prema standardima koje Balkan sam sebi često ne bi nametnuo. Europska unija službeno navodi Hrvatsku kao članicu EU od 2013., članicu europodručja od 2023. i Schengena od 2023. godine.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Aktualne Teme

07 Lipanj 2026

Pregleda: 176

Postoje rečenice koje zvuče kao šala, ali u sebi nose cijelu povijest jednog naroda, jednog braka, jedne kuće. “Vrijeme je da pospremimo kuhinju.” Na prvu, to je obična kućanska rečenica. Netko je kuhao, netko je jeo, ostali su tanjuri, mrvice, masnoća na štednjaku i čaše koje nitko ne smatra svojima. Ali u toj kuhinji, ako se bolje pogleda, leži puno više od suđa. Leži pitanje tko danas nosi obitelj. Tko je umoran. Tko se pravi da ne vidi. Tko šuti. Tko viče. Tko misli da je ljubav osjećaj, a tko zna da je ljubav i posao koji se ponavlja svaki dan.

U starim kućama kuhinja je bila srce doma. Tamo se nije samo kuhalo. Tamo se šaptalo, mirilo, plakalo, ogovaralo, molilo, dijelilo zadnje. Majka je znala tko je gladan i kad nitko nije rekao da je gladan. Žena je često bila stup kuće, i kad ju nitko nije tako zvao. U patrijarhalnim obiteljima muškarac je bio “glava”, ali je žena često bila kičma. Bez nje se nije znalo gdje su čarape, kad je svetac, tko je bolestan, koliko brašna ima, koga treba nazvati i zašto dijete šuti već treći dan.

Ta tradicionalna žena bila je opjevana, ali često i potrošena. Hvalili su je kao majku, a tretirali kao služavku. Govorili su da je kraljica doma, ali joj nisu dali ključeve vlastitog života. Od nje se očekivalo da trpi, da oprašta, da zna red, da zna šutjeti, da zna “ne sramotiti kuću”. U mnogim obiteljima njezina žrtva bila je sveta tek kad je postala nevidljiva.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Aktualne Teme

04 Lipanj 2026

Pregleda: 262

Postoji jedna rečenica koju sve češće čujemo od djece u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Nekada su govorila: “Želim biti nogometaš”, “pjevačica”, “glumac”, “doktor”, “pilot”. Danas, bez imalo oklijevanja, kažu: “Želim biti youtuber.” Ili tiktoker. Ili streamer. Ili influencer. Ne nužno zato što žele nešto stvarati, pisati, snimati, učiti ili graditi, nego zato što su vidjeli ono što im algoritam najlakše pokaže: slavu bez škole, novac bez radnog vremena, publiku bez odgovornosti i život koji izgleda kao stalni produženi vikend.

To je možda najveća društvena promjena koju još nismo do kraja ozbiljno shvatili. YouTube, TikTok, Instagram i streaming platforme više nisu samo zabava. One su postale nova televizija, novo igralište, nova škola, nova tržnica, nova estrada i, za velik broj mladih, novi model uspjeha.

U Hrvatskoj YouTube doseže milijune korisnika, a u Bosni i Hercegovini društvene mreže koriste gotovo svi slojevi stanovništva, osobito mladi. To više nisu rubni mediji. To je središte svakodnevice.

U Bosni i Hercegovini istraživanja pokazuju da velik dio mladih prati influencere, iako im ne vjeruje potpuno. Ta rečenica zvuči ohrabrujuće, ali u njoj je i opasna zamka: mladi možda ne vjeruju svemu što influencer kaže, ali svejedno gledaju, oponašaju, uspoređuju se i žele pripadati svijetu koji im se servira u kratkim, brzim, emocionalno nabijenim slikama.

U Hrvatskoj istraživanja o djeci na internetu upozoravaju na porast rizika s kojima se djeca suočavaju u digitalnom prostoru. Posebno je znakovito da velik broj djece pokušava smanjiti vrijeme provedeno na internetu, ali u tome ne uspijeva. To više nije samo pitanje kućnog odgoja. To je pitanje tehnologije koja je namjerno dizajnirana da se teško napušta.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Aktualne Teme

06 Svibanj 2026

Pregleda: 236

Postoje teme koje se ne mogu svesti na parolu. Postoje pitanja u kojima je svaka krajnost zapravo bijeg od odgovornosti. Jedno od njih danas stoji pred Europom kao ogledalo: može li moderno društvo zaštititi dijete, obitelj i pravo roditelja, a da pritom ne pretvori drukčije ljude u neprijatelje? Može li Europa obraniti slobodu savjesti, a da ne sklizne u diskriminaciju? Može li škola ostati prostor znanja, a ne postati bojno polje kulturnog rata?

Odgovor mora biti: može. Ali samo ako se usudimo govoriti zrelo.

Jer pitanje obitelji u Europi nije pitanje mržnje. Nije pitanje progona. Nije pitanje zabrane tuđega privatnog života. Odrasli ljudi u slobodnom društvu imaju pravo živjeti bez poniženja, bez nasilja, bez izrugivanja i bez državnog progona. To je civilizacijski minimum. Ali isto tako, djeca nisu ideološki teritorij. Nisu materijal za preodgoj, nisu pokusni prostor za aktivističke projekte i nisu vlasništvo države, udruge, stranke, škole ni birokracije.

Djeca pripadaju najprije svojoj obitelji. A obitelj, koliko god je suvremeni govor pokušavao razložiti na administrativne kategorije, nije tek privatni aranžman dvoje odraslih. Obitelj je prva škola jezika, povjerenja, granica, nježnosti, odgovornosti i pripadnosti. Ona je mjesto gdje dijete prvi put uči što znači biti voljeno ne zato što je korisno, moderno ili uspješno, nego zato što postoji.

Europa koja to zaboravi, zaboravila je samu sebe.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Aktualne Teme

26 Travanj 2026

Pregleda: 314

Hrvatska 2030. više nije daleka futuristička točka na horizontu. Ona je gotovo sutra. Dijete koje danas ulazi u osnovnu školu tada će već biti pred vratima srednjoškolskog obrazovanja. Mladi čovjek koji danas završava fakultet tada će već imati iza sebe prve godine rada, možda i odluku hoće li ostati u Hrvatskoj ili otići. Radnik koji danas u brodogradilištu, tvornici, elektroenergetskom sustavu ili vojarni nosi teret svakodnevice tada će znati je li ova država iskoristila svoju priliku ili je još jednom pustila da joj vrijeme procuri kroz prste.

Hrvatska je mnogo puta u svojoj povijesti preživjela ono što veći narodi ne bi izdržali. Preživjela je rat, razaranja, okupaciju, političke lomove, gospodarsku tranziciju, iseljavanje, europsku prilagodbu i desetljeća u kojima se često činilo da joj nedostaje velika državna misao. Ali preživljavanje više nije dovoljno. Narod ne može vječno živjeti od ratne pobjede, turističke sezone, doznaka iz inozemstva i strpljenja svojih građana.

Država koja želi budućnost mora znati što proizvodi, koga obrazuje, kako se brani, čime se napaja, gdje joj djeca ostaju i kakvu ulogu želi imati u Europi. Upravo zato pitanje Hrvatske 2030. nije samo gospodarsko pitanje. Ono je pitanje europske suverenosti, nacionalne sigurnosti, industrijske snage, demografske izdržljivosti i obrazovanja koje može nositi državu u novom vremenu.

Hrvatska 2030. neće se mjeriti ljepotom deklaracija. Mjerit će se brojem djece u školama, snagom vojske, proizvodnjom energije, stanjem industrije, opstankom brodogradilišta, kvalitetom obrazovanja i sposobnošću države da svoje ljude uvjeri kako ovdje ima smisla ostati.