- Detalji
- Redakcija hrvati.eu
- Aktualne Teme
- Pregleda: 140
Postoje teme koje se ne mogu svesti na parolu. Postoje pitanja u kojima je svaka krajnost zapravo bijeg od odgovornosti. Jedno od njih danas stoji pred Europom kao ogledalo: može li moderno društvo zaštititi dijete, obitelj i pravo roditelja, a da pritom ne pretvori drukčije ljude u neprijatelje? Može li Europa obraniti slobodu savjesti, a da ne sklizne u diskriminaciju? Može li škola ostati prostor znanja, a ne postati bojno polje kulturnog rata?
Odgovor mora biti: može. Ali samo ako se usudimo govoriti zrelo.
Jer pitanje obitelji u Europi nije pitanje mržnje. Nije pitanje progona. Nije pitanje zabrane tuđega privatnog života. Odrasli ljudi u slobodnom društvu imaju pravo živjeti bez poniženja, bez nasilja, bez izrugivanja i bez državnog progona. To je civilizacijski minimum. Ali isto tako, djeca nisu ideološki teritorij. Nisu materijal za preodgoj, nisu pokusni prostor za aktivističke projekte i nisu vlasništvo države, udruge, stranke, škole ni birokracije.
Djeca pripadaju najprije svojoj obitelji. A obitelj, koliko god je suvremeni govor pokušavao razložiti na administrativne kategorije, nije tek privatni aranžman dvoje odraslih. Obitelj je prva škola jezika, povjerenja, granica, nježnosti, odgovornosti i pripadnosti. Ona je mjesto gdje dijete prvi put uči što znači biti voljeno ne zato što je korisno, moderno ili uspješno, nego zato što postoji.
Europa koja to zaboravi, zaboravila je samu sebe.
- Detalji
- Redakcija hrvati.eu
- Aktualne Teme
- Pregleda: 251
Hrvatska 2030. više nije daleka futuristička točka na horizontu. Ona je gotovo sutra. Dijete koje danas ulazi u osnovnu školu tada će već biti pred vratima srednjoškolskog obrazovanja. Mladi čovjek koji danas završava fakultet tada će već imati iza sebe prve godine rada, možda i odluku hoće li ostati u Hrvatskoj ili otići. Radnik koji danas u brodogradilištu, tvornici, elektroenergetskom sustavu ili vojarni nosi teret svakodnevice tada će znati je li ova država iskoristila svoju priliku ili je još jednom pustila da joj vrijeme procuri kroz prste.
Hrvatska je mnogo puta u svojoj povijesti preživjela ono što veći narodi ne bi izdržali. Preživjela je rat, razaranja, okupaciju, političke lomove, gospodarsku tranziciju, iseljavanje, europsku prilagodbu i desetljeća u kojima se često činilo da joj nedostaje velika državna misao. Ali preživljavanje više nije dovoljno. Narod ne može vječno živjeti od ratne pobjede, turističke sezone, doznaka iz inozemstva i strpljenja svojih građana.
Država koja želi budućnost mora znati što proizvodi, koga obrazuje, kako se brani, čime se napaja, gdje joj djeca ostaju i kakvu ulogu želi imati u Europi. Upravo zato pitanje Hrvatske 2030. nije samo gospodarsko pitanje. Ono je pitanje europske suverenosti, nacionalne sigurnosti, industrijske snage, demografske izdržljivosti i obrazovanja koje može nositi državu u novom vremenu.
Hrvatska 2030. neće se mjeriti ljepotom deklaracija. Mjerit će se brojem djece u školama, snagom vojske, proizvodnjom energije, stanjem industrije, opstankom brodogradilišta, kvalitetom obrazovanja i sposobnošću države da svoje ljude uvjeri kako ovdje ima smisla ostati.
- Detalji
- Redakcija hrvati.eu
- Aktualne Teme
- Pregleda: 302
Bronca se ne osvaja na Twitteru, ne kuje se u priopćenjima, ne nastaje od glasnih rečenica i još glasnijih šutnji. Bronca se, u pravilu, rađa iz znoja, stisnute čeljusti i onog jednog gola viška – tamo gdje se čuje parket, a ne megafon. I baš zato je naša najnovija epizoda dočeka ispala kao loše osvijetljen kazališni komad: medalja na stolu, a glumci se svađaju oko reflektora.
U toj priči sport je bio najčistiji dio. Rukomet je, kao i uvijek, govorio jednostavnim jezikom: obrana, kontranapad, strpljenje, udarac, rezultat. No čim su se vrata dvorane zatvorila, otvorila su se vrata domaće pozornice – one na kojoj se sve, baš sve, mora pretvoriti u dokaz: dokaz tko je “naš”, dokaz tko je “njihov”, dokaz tko smije stajati gdje, i pod kojim zvučnikom.
Jer doček kod nas nije samo organizacija. Doček je ritual. To je nacionalni refleks: čim nešto zasja, odmah se trči po pozornicu da se sjaj pravilno rasporedi, da se zna tko je zapalio svjetlo, tko je donio utičnicu, tko ima ključ od ormarića, a tko će se – slučajno i nenadano – pojaviti u kadru. U takvom ritualu medalja postaje ulaznica, a trg poligon za nadmetanje volje.
Digitalna ovisnost Europe o SAD-u: svakodnevne navike, europske alternative i put prema suverenitetu
- Detalji
- Redakcija hrvati.eu
- Aktualne Teme
- Pregleda: 309
Europa se godinama navikavala na udobnost: klikneš – radi. U pozadini, međutim, raste druga vrsta ovisnosti: o operativnim sustavima, cloudovima, tražilicama, oglasnim mrežama i digitalnim “vratima” koja u velikoj mjeri kontroliraju američke platforme. I dok se prosječan korisnik pita samo “što je brže i jednostavnije”, države i tvrtke sve češće postavljaju drugo pitanje: što ako se pravila promijene, cijene porastu ili pristup postane političko i sigurnosno pitanje?
Digitalna ovisnost nije apstraktna tema iz Bruxellesa. To je popis svakodnevnih navika: telefon koji palimo, e-mail koji otvaramo, dokument koji dijelimo, navigacija kojom se vozimo, sastanak na kojem radimo i plaćanje koje obavljamo. U svakoj od tih točaka Europa još uvijek prečesto stoji u ulozi korisnika – a rjeđe u ulozi vlasnika infrastrukture.
- Detalji
- Redakcija hrvati.eu
- Aktualne Teme
- Pregleda: 618
Dokle više “Ustaše i Partizani”? Vrijeme je za Hrvatsku iznad etiketa
Dokle više Ustaše i Partizani. Dokle više podjela koje se vraćaju kao refren, svaki put kad ponestane stvarnih odgovora na stvarne probleme. Hrvatska je divna zemlja: puna mogućnosti, ljepote, tradicije, iskustva i one dobre, stare mudrosti. Još uvijek imamo ono što se u nekim zemljama izgubilo — ili se gubi pred našim očima — pa onda, u potrazi za sobom, pokušavaju iznova sklapati identitet kao razbijeno staklo.
- Detalji
- Redakcija hrvati.eu
- Aktualne Teme
- Pregleda: 560
Most koji spaja: novi granični prijelaz kao početak drugačije budućnosti
Kada se na posavskom horizontu ukaže velika betonska silueta, široka poput obećanja, jasno je da se ne radi o običnoj infrastrukturi. Novi most na Savi kod Stare Gradiške, zajedno s modernim graničnim prijelazom, mijenja kartu regije ne crtajući nove granice, nego brišući stare udaljenosti. Ovo nije samo tehnički objekt – ovo je dugo čekani dah razvoja za zajednice koje su predugo bile razvučene između nostalgije i birokratskih zastoja.
Granica koja je desetljećima bila sinonim za čekanje, nervozu i prometne čepove sada se pretvara u snažan prometni i gospodarski koridor. Ne koči, nego ubrzava. Ne dijeli, nego povezuje.
FACEBOOK STRANICA
GEOPOLITIČKE TEME
AKTUALNO
TRADICIONALNI OKUSI
LIFE STYLE
Tko je online
Imamo 498 gostiju i nema članova online