U svijetu ekonomskih analiza i statistika, BDP (bruto domaći proizvod) po stanovniku često se ističe kao ključni pokazatelj ekonomskog zdravlja zemlje. No, što BDP po stanovniku zapravo znači, kako se izračunava i što nam govori o kvaliteti života u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini? Iza ove suhoparne statistike krije se priča o razvoju, izazovima i nadama za budućnost.
Mitsubishi je ime koje odjekuje u svijetu industrije, tehnologije i automobila. Ova japanska korporacija, osnovana u 19. stoljeću, simbol je inovacija, kvalitete i globalnog utjecaja. Od svojih skromnih početaka kao brodarske kompanije, Mitsubishi je izrastao u konglomerat koji obuhvaća raznolike sektore, uključujući automobilski, energetski, zrakoplovni i financijski sektor.
Mitsubishi je osnovan 1870. godine od strane Yatarō Iwasakija, kao brodarska kompanija pod nazivom Mitsubishi Shokai. Sam naziv "Mitsubishi" dolazi od japanskih riječi "mitsu" (tri) i "hishi" (dijamant), što objašnjava prepoznatljiv logotip kompanije u obliku tri dijamanta.
Tijekom vremena, Mitsubishi je proširio svoje djelovanje na razne industrije, uključujući rudnike, financije i proizvodnju. Do početka 20. stoljeća, Mitsubishi je bio ključni igrač u japanskom gospodarstvu, podržavajući modernizaciju zemlje i izgradnju infrastrukture.
Snaga Kine leži u njezinu dugoročnom strateškom planiranju. Kako bi se suočili s rastućom ekonomskom nadmoći Narodne Republike Kine, Zapad mora primijeniti sličan pristup temeljen na dalekovidnom razmišljanju.
Tradicionalna zapadna strategija bila je ograničavanje pristupa tehnologijama. Američka administracija, na primjer, pokušava usporiti kineski napredak smanjenjem dotoka ključnih tehnologija. Međutim, Kina sve više prednjači u tehnološkom razvoju, čime obrambeni pristup postaje nedovoljan.
Kako bismo ostali konkurentni, moramo ulagati u inovacije. Poticaji poput onih viđenih tijekom "šoka Sputnik", koji je inspirirao masovna ulaganja u znanost i tehnologiju, danas su ključni. Osim korporativnog sektora, moramo osnažiti znanstvenu i obrazovnu bazu kako bismo stvorili konkurentnu generaciju stručnjaka.
OPEC+ je 5. prosinca 2024. odlučio ponovno odgoditi povećanje proizvodnje nafte, prolongirajući rokove za dodatne barele na tržištu do travnja 2025. te usporavajući tempo postupnog smanjivanja rezova sve do kraja 2026. godine. Iako ovakva odluka izbjegava neposredne financijske poteškoće za proizvođače, ona ne nudi dugoročno rješenje problema proizvodnje ispod kapaciteta dok konkurentska ponuda i dalje raste. Sve je očitije da će Saudijska Arabija na kraju morati povećati udio na tržištu unatoč nižim cijenama, a mogla bi to učiniti naglije nego što plan OPEC+ sugerira.
Litijum, poznat kao "bijelo zlato", postao je jedna od najvažnijih sirovina modernog doba. Njegova ključna uloga u proizvodnji baterija za električna vozila (EV), pametne telefone, prijenosna računala i skladištenje obnovljive energije čini ga neizostavnim elementom u energetskoj tranziciji. Kako svijet traži načine za smanjenje emisije ugljikovog dioksida i prelazak na obnovljive izvore energije, potražnja za litijumom eksponencijalno raste.
Europske zemlje, suočene s izazovima ovisnosti o uvozu litijuma, nastoje osigurati svoje zalihe. Paralelno, Srbija se pojavila kao potencijalno značajan igrač u proizvodnji ovog vrijednog metala, što je izazvalo kontroverze u vezi s njegovim eksploatiranjem i utjecajem na okoliš.
Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), potražnja za litijumom mogla bi porasti do 40 puta do 2040. godine. Glavni pokretači ovog rasta su električna vozila i skladištenje energije. Litij-ionske baterije postale su dominantna tehnologija zbog svoje energetske gustoće i dugotrajnosti.
Trenutno, proizvodnja litijuma koncentrirana je u nekoliko zemalja:
Europa, iako relativno siromašna litijskim resursima u usporedbi s Južnom Amerikom ili Australijom, ima značajan potencijal. Ključne lokacije uključuju:
Kako bi smanjila ovisnost o uvozu, Europska unija uvrstila je litijum na popis kritičnih sirovina. Cilj je uspostaviti održivi lanac opskrbe koji uključuje:
Rudarska kompanija Rio Tinto procijenila je da ležište Jadar sadrži preko 10% svjetskih rezervi litijuma. Ovo otkriće moglo bi učiniti Srbiju jednim od najvećih proizvođača litijuma u Europi.
Unatoč ekonomskim potencijalima, eksploatacija litijuma naišla je na žestok otpor javnosti. Glavne kritike uključuju:
Litijum u Srbiji stavlja zemlju u geopolitički fokus. Europske zemlje zainteresirane su za siguran izvor litijuma unutar kontinenta, dok Kina i druge globalne sile također pokazuju interes za ulaganja u regiji.
Električna vozila čine glavni segment potražnje za litijumskim baterijama. Automobilski divovi, uključujući Tesla, Volkswagen i Toyota, masovno ulažu u elektrifikaciju svojih voznih parkova.
Obnovljivi izvori energije, poput solarne i vjetroelektrane, zahtijevaju učinkovite sustave skladištenja. Litijumske baterije omogućuju pohranu energije za kasniju upotrebu, što je ključno za stabilnost mreže.
Pametni telefoni, prijenosna računala i drugi uređaji oslanjaju se na litijum zbog njegove male težine i velikog kapaciteta za pohranu energije.
Kako bi se smanjio negativan utjecaj na okoliš, reciklaža baterija postaje prioritet. Međutim, trenutni kapaciteti reciklaže daleko su od dovoljnih za rastuće količine otpadnih baterija.
Zaključne misli o litijumu u svijetu i Europi Litijum ostaje neizostavan element energetske tranzicije i tehnološkog napretka.
Globalna potražnja postavlja izazove u pogledu opskrbe, dok se Europa trudi osigurati vlastite resurse i smanjiti ovisnost o uvozu. Srbija, sa svojim ležištem Jadar, može postati ključni igrač, ali mora uskladiti ekonomske potencijale s ekološkom održivošću i interesima lokalnog stanovništva. Litijum predstavlja dilemu modernog doba: može li svijet pronaći ravnotežu između zelene energije i očuvanja okoliša? Odgovor će oblikovati energetsku budućnost cijelog planeta.
Hrvatska vojna industrija prošla je značajan razvojni put od osamostaljenja 1991. godine. Tijekom Domovinskog rata, vojna industrija je nastala kao odgovor na hitnu potrebu za naoružanjem i vojnom opremom uslijed embarga na uvoz oružja. Danas se Hrvatska može pohvaliti modernim vojnim sektorom koji konkurira na međunarodnom tržištu.
Tijekom Domovinskog rata (1991.–1995.), Hrvatska se suočila s izravnom prijetnjom agresije i embargom na uvoz oružja koji je nametnuo UN. U takvim uvjetima, Hrvatska je bila prisiljena razviti vlastitu vojnu industriju kako bi osigurala potrebnu opremu za obranu zemlje.
Nakon završetka Domovinskog rata, Hrvatska je započela tranziciju prema profesionalizaciji vojne industrije. Cilj je bio osigurati modernizaciju oružanih snaga i postati konkurentan proizvođač na globalnom tržištu.
Danas je hrvatska vojna industrija prepoznatljiva po visokoj kvaliteti i inovativnosti. Ključne tvrtke uključuju HS Produkt, Đuro Đaković Grupu, Šestan-Busch i DOK-ING.
Hrvatska je postala respektabilan izvoznik vojne opreme, a proizvodi domaćih tvrtki koriste se u više od 50 zemalja diljem svijeta. Najveći izvozni partneri uključuju SAD, zemlje EU-a i Bliskog istoka.
Članstvo Hrvatske u NATO-u od 2009. godine dodatno je potaknulo razvoj vojne industrije. Hrvatska sudjeluje u međunarodnim projektima i misijama, što domaćim tvrtkama omogućuje pristup naprednim tehnologijama i globalnim tržištima.
Iako hrvatska vojna industrija bilježi uspjehe, suočava se s izazovima poput ograničenog domaćeg tržišta i potrebe za kontinuiranim ulaganjem u istraživanje i razvoj. Prilike uključuju razvoj novih tehnologija i jačanje izvoza.