Hrvatska bi u Obrovcu trebala dobiti novu tvornicu streljiva malog kalibra, zajednički projekt države, talijanske grupacije Beretta Holding i privatnog investitora Ivana Kapetanovića.
Vrijednost projekta procjenjuje se na približno 125 milijuna eura, početak proizvodnje najavljuje se do sredine 2029. godine, a nakon dostizanja punog kapaciteta tvornica bi trebala zapošljavati oko 250 ljudi i ostvarivati između 70 i 80 milijuna eura godišnjeg prihoda.
Ipak, značenje ovog projekta ne može se svesti samo na jednu tvornicu, broj zaposlenih ili proizvodnju streljiva.
Ako se projekt provede odgovorno, transparentno i uz snažno uključivanje hrvatskih poduzeća, mogao bi postati važan korak prema stvaranju ozbiljnije domaće obrambene industrije, jačanju izvoza, tehnološkom razvoju i gospodarskom oživljavanju hrvatskog zaleđa.
S druge strane, potpisani Memorandum o razumijevanju tek je početak. Pred Hrvatskom su sada važni pregovori o vlasništvu, financiranju, zaštiti okoliša, prijenosu tehnologije, zapošljavanju domaćih radnika i uključivanju hrvatskih dobavljača.
Upravo će odgovori na ta pitanja pokazati hoće li tvornica u Obrovcu biti samo strani proizvodni pogon na hrvatskom zemljištu ili jezgra nove hrvatske industrijske politike.
Dok Europa ubrzano gradi novu obrambenu arhitekturu, a države članice povećavaju vojna ulaganja, pred Hrvatskom se otvara pitanje koje je donedavno zvučalo gotovo nevjerojatno: mogu li hrvatska brodogradilišta, nakon godina kriza, stečajeva i gubitka industrijske snage, ponovno postati važan dio jedne velike europske strateške priče?
Najnoviji razvoj događaja pokazuje da to više nije romantična teza ni nostalgična želja, nego mogućnost koja se počinje oblikovati kroz konkretne obrambene projekte, međunarodna partnerstva i novu europsku logiku ulaganja u sigurnost i industrijsku samodostatnost.
U Hrvatskoj se posljednjih dana sve glasnije govori o “korvetama” i mogućoj velikoj suradnji sa Sjedinjenim Državama. Važno je odmah razdvojiti navijački ton od činjenica: ono što je za sada potvrđeno jest da su održani industrijski razgovori i B2B susreti hrvatskih brodograditelja i dobavljača s američkim tvrtkama, s temom moguće suradnje na izgradnji ratnog broda (u javnosti najčešće spominjane višenamjenske korvete) za potrebe Hrvatske ratne mornarice. To nije još “gotov ugovor”, ali jest signal da se ozbiljno razmatra model u kojem bi se dio posla – od trupa do integracije sustava – mogao raditi u Hrvatskoj.
Na sastancima su, prema izvješćima medija i priopćenjima koja se prenose, sudjelovale američke tvrtke Leidos (Gibbs & Cox), Lockheed Martin i GE Aerospace, a s hrvatske strane brodogradilišta Uljanik, 3. Maj, Brodotrogir i Iskra Shipyard, kao i dio dobavljačkog lanca.
U svijetu ekonomskih analiza i statistika, BDP (bruto domaći proizvod) po stanovniku često se ističe kao ključni pokazatelj ekonomskog zdravlja zemlje. No, što BDP po stanovniku zapravo znači, kako se izračunava i što nam govori o kvaliteti života u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini? Iza ove suhoparne statistike krije se priča o razvoju, izazovima i nadama za budućnost.
Mitsubishi je ime koje odjekuje u svijetu industrije, tehnologije i automobila. Ova japanska korporacija, osnovana u 19. stoljeću, simbol je inovacija, kvalitete i globalnog utjecaja. Od svojih skromnih početaka kao brodarske kompanije, Mitsubishi je izrastao u konglomerat koji obuhvaća raznolike sektore, uključujući automobilski, energetski, zrakoplovni i financijski sektor.
Mitsubishi je osnovan 1870. godine od strane Yatarō Iwasakija, kao brodarska kompanija pod nazivom Mitsubishi Shokai. Sam naziv "Mitsubishi" dolazi od japanskih riječi "mitsu" (tri) i "hishi" (dijamant), što objašnjava prepoznatljiv logotip kompanije u obliku tri dijamanta.
Tijekom vremena, Mitsubishi je proširio svoje djelovanje na razne industrije, uključujući rudnike, financije i proizvodnju. Do početka 20. stoljeća, Mitsubishi je bio ključni igrač u japanskom gospodarstvu, podržavajući modernizaciju zemlje i izgradnju infrastrukture.
Snaga Kine leži u njezinu dugoročnom strateškom planiranju. Kako bi se suočili s rastućom ekonomskom nadmoći Narodne Republike Kine, Zapad mora primijeniti sličan pristup temeljen na dalekovidnom razmišljanju.
Tradicionalna zapadna strategija bila je ograničavanje pristupa tehnologijama. Američka administracija, na primjer, pokušava usporiti kineski napredak smanjenjem dotoka ključnih tehnologija. Međutim, Kina sve više prednjači u tehnološkom razvoju, čime obrambeni pristup postaje nedovoljan.
Kako bismo ostali konkurentni, moramo ulagati u inovacije. Poticaji poput onih viđenih tijekom "šoka Sputnik", koji je inspirirao masovna ulaganja u znanost i tehnologiju, danas su ključni. Osim korporativnog sektora, moramo osnažiti znanstvenu i obrazovnu bazu kako bismo stvorili konkurentnu generaciju stručnjaka.