Europa se dugo navikavala na ulogu prostora bez povijesti, kontinenta koji troši mir naslijeđen iz prošlog stoljeća i vjeruje da se sigurnost podrazumijeva. Rat u Ukrajini brutalno je prekinuo tu iluziju. No ono što se u početku činilo kao slabost Europe, postupno se pretvara u njezinu najveću snagu: sposobnost sporog, ali dubokog buđenja.
Upravo u tom buđenju leži razlog zašto Donald Trump, ali i dio američkog establišmenta, s nelagodom promatra novu Europu – temu koja prirodno pripada rubrici Geopolitika.
Europa koja više ne čeka
Godinama je Europa bila optuživana da previše ovisi o Sjedinjenim Državama – vojno, energetski i politički. Te optužbe nisu bile neutemeljene. No rat u Ukrajini pokrenuo je proces koji se više ne može zaustaviti: stvaranje stvarne europske strateške autonomije.
Europske države povećavaju obrambene proračune, ubrzano razvijaju vlastitu vojnu industriju, jačaju zajedničke mehanizme nabave i koordinacije. Njemačka, dugo simbol suzdržanosti, pokrenula je povijesni zaokret u obrambenoj politici. Francuska inzistira na europskoj vojnoj suverenosti. Istočna Europa postaje novo sigurnosno srce kontinenta.
Ukrajina kao test europske zrelosti
Rat u Ukrajini nije samo sukob dviju država. On je test europskog poretka. I upravo zato pregovori, teritorijalna pitanja i ideje poput demilitarizirane zone u Donbasu ne mogu se promatrati izolirano.
U Kijevu se vrlo jasno ponavlja poruka da Ukrajina ne želi zamrznuti rat po cijenu vlastitog suvereniteta. Svaka rasprava o teritorijalnim kompromisima dolazi uz inzistiranje na međunarodnom nadzoru, sigurnosnim jamstvima i dugoročnoj zaštiti od nove agresije – što se nadovezuje na širi kontekst teme Europa.
Trump i nelagoda prema snažnoj Europi
Donald Trump nikada nije skrivao svoj prezir prema Europskoj uniji. Za njega je Europa ili skup slabih saveznika ili ekonomski rival koji koristi američku zaštitu. No iza te retorike krije se dublji strah: Europa koja djeluje jedinstveno postaje globalni akter, a ne puki pratilac američke politike.
Trumpova vizija svijeta temelji se na bilateralnim odnosima i pritisku jačega nad slabijim. Europski model – spor, pregovarački i institucionalan – suprotan je toj logici. Upravo zato je otporniji.
Gospodarstvo kao geopolitičko oružje
Europa ne gradi svoju moć samo kroz vojsku. Gospodarstvo ostaje njezino najjače oružje. Unatoč krizama, Europska unija ostaje jedno od najvećih tržišta svijeta, s golemom regulativnom snagom.
Energetska tranzicija, ulaganja u industrijsku autonomiju i obrambeni sektor postupno smanjuju europsku ranjivost. Ovisnost o ruskoj energiji već je dramatično smanjena, dok se paralelno gradi nova industrijska baza, što je ključno i za teme vezane uz Gospodarstvo.
Rusija, pritisak i granice kompromisa
Moskva pažljivo promatra europske rasprave o kompromisima. Svaki znak slabosti koristi se kao propagandni alat. Ideje o demilitariziranim zonama imaju smisla samo ako ne učvršćuju već osvojene pozicije i ne stvaraju trajnu nestabilnost.
Europa je, poučena poviješću, sve opreznija prema rješenjima koja kratkoročno donose mir, a dugoročno proizvode nove sukobe.
Nova europska sigurnosna arhitektura
Paralelno s ratom u Ukrajini, Europa gradi novu sigurnosnu arhitekturu. Ona se ne temelji isključivo na NATO-u, nego i na europskoj odgovornosti: zajedničkoj obrani, proizvodnji i planiranju.
To je spor, ali nepovratan proces. Bez obzira na ishod američkih izbora, Europa je zakoračila u fazu u kojoj mora i želi preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost.
Europa kao sila, a ne projekt
Europa više nije samo mirovni projekt. Postaje geopolitička činjenica. Ne agresivna, ali odlučna. Ne brza, ali postojana.
Donald Trump se ne boji Europe kakva je bila. Boji se Europe kakva postaje – kontinenta koji razumije moć, ali bira poredak.
