Detalji

Redakcija hrvati.eu

Hrvati u BiH & Dijaspori

29 Kolovoz 2026

Pregleda: 216

Godinama je Njemačka za desetke tisuća Hrvata predstavljala zemlju boljih plaća, sigurnijih poslova i priliku za novi početak. No najnoviji podaci pokazuju da se događa nešto što je prije samo nekoliko godina izgledalo gotovo nezamislivo – više ljudi seli iz Njemačke u Hrvatsku nego iz Hrvatske u Njemačku.

Prema podacima njemačkog Saveznog statističkog ureda, tijekom 2025. godine iz Hrvatske se u Njemačku doselilo 10.346 osoba, dok je u suprotnom smjeru, iz Njemačke u Hrvatsku, preselilo čak 20.504 ljudi.

Drugim riječima, broj onih koji su krenuli prema Hrvatskoj gotovo je dvostruko veći od broja onih koji su otišli prema Njemačkoj.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Hrvati u BiH & Dijaspori

20 Svibanj 2026

Pregleda: 1226

Postoje žene koje povijest upamti po kruni. Postoje žene koje narod upamti po suzama.

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić imala je i jedno i drugo.

Imala je kraljevsku krunu Bosne, ali joj je život završio bez kraljevstva. Imala je djecu, ali ih nije mogla zagrliti. Imala je dom, ali je umrla u tuđini. Imala je ime, rod, plemstvo i vjeru, ali je na kraju ostala najviše ono što povijest najteže podnosi: majka kojoj su oteli djecu i kraljica kojoj su oteli zemlju.

Zato Katarina nije samo osoba iz 15. stoljeća. Ona je rana koja nije zarasla. Ona je ime koje se u hrvatskim katoličkim obiteljima Bosne i Hercegovine nije izgovaralo samo kao povijesni podatak, nego kao obiteljska tuga. Kao zavjet. Kao dokaz da narod može izgubiti državu, gradove, prijestolnice i dvorove, ali ne mora izgubiti sjećanje.

Rođena je u moćnoj obitelji Kosača, kao kći hercega Stjepana Vukčića Kosače, jednoga od najvažnijih velikaša kasnosrednjovjekovne Bosne i Huma. Udajom za kralja Stjepana Tomaša postala je bosanska kraljica. Povijesni izvori najčešće navode da je rođena oko 1424. ili 1425. godine, a umrla je 25. listopada 1478. u Rimu, gdje je pokopana u crkvi Santa Maria in Aracoeli.

Ali reći samo to značilo bi izdati njezinu sudbinu.

Jer Katarinina biografija nije ravna crta između rođenja i smrti. Ona je pad jednoga kraljevstva kroz srce jedne žene.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Hrvati u BiH & Dijaspori

28 Travanj 2026

Pregleda: 1627

Postoje krajevi koji su izgubili rat onda kada je prestala pucnjava.

Bosanska Posavina jedan je od njih.

Na zemljovidu ona još postoji. Postoje njezina sela, njezine župe, njezine ravnice, njezini nasipi, njezine rijeke, njezine crkve, njezini putovi koji vode prema Slavonskom Brodu, Županji, Orašju, Odžaku, Derventi, Modriči, Bosanskom Brodu, Šamcu, Brčkom. Postoje još i kuće. Neke obnovljene, neke zatvorene, neke napola dovršene, neke obrasle u travu kao da ih je vrijeme polako vratilo zemlji iz koje su podignute.

Ali pitanje Posavine nikada nije bilo samo pitanje kuća.

Pitanje Posavine bilo je i ostalo pitanje života.

Jer kuća se može obnoviti. Krov se može promijeniti. Zid se može ožbukati. Prozori se mogu ugraditi. Ključ se može vratiti u bravu. Ali ono što se u Bosanskoj Posavini nakon rata nije vratilo do kraja jest ono najvažnije: svakodnevica. Susjedstvo. Dječji glasovi. Puna školska dvorišta. Nedjeljna gužva pred crkvom. Red pred trgovinom. Ljudi koji se vraćaju ne samo za blagdan, svadbu ili sprovod, nego za život.

Posavina je nakon rata postala zemlja povratka koji se dogodio na papiru, u statistikama, u političkim govorima i godišnjim obljetnicama, ali se nikada nije dogodio do kraja u stvarnosti.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Hrvati u BiH & Dijaspori

27 Siječanj 2026

Pregleda: 956

Izvorna glazba Posavine, Usore, Žepča i derventskog kraja: šargija, violina i glas koji pamti

U ravnici Posavine i u dolinama Usore pjesma nikad nije bila samo zabava. Ona je bila dnevnik sela, znak prepoznavanja i način da se kaže ono što se inače prešuti. Kad se na sijelu ili na svatovima spoje dva glasa, a pod njima zazvoni šargija i “proplače” violina, nastane zvuk koji se ne da kopirati. To je izvorna glazba – izvorna ne zato što je stara, nego zato što izvire iz života: iz rada, ljubavi, ponosa, šale, prkosa i nostalgije.

U hrvatskim zajednicama Bosanske Posavine (Derventa, Plehan i sela uz Savu) te u zavičajnim krugovima Usore i žepačkog kraja, ova se glazba prenosila usmeno, kroz generacije, često bez nota, ali s jasnim pravilima: kako se ulazi u dvoglas, kad se “prebaci” u kolo, gdje šargija drži temelj, a gdje violina podigne emociju. U tom svijetu pjesma je bila i razgovor i običaj i zajedničko pamćenje.

Detalji

Redakcija hrvati.eu

Hrvati u BiH & Dijaspori

17 Prosinac 2025

Pregleda: 982

Braća Begić: dva glasa Posavine koji su postali mjera izvorne pjesme

Kad se u posavskom kraju kaže “pusti Begiće”, to nije samo glazbena želja. To je poziv na povratak: u selo, u svatove, u prelo, u zavičaj koji se – kad si daleko – najbrže nađe u pjesmi. Braća Begić (Ilija i Marko) nisu bili tek duet; za mnoge Posavljake bili su znak raspoznavanja i dokaz da izvorna pjesma može ostati dostojanstvena, snažna i velika, bez šminke i bez “šunda”.