Hrvatsko more i dalje je među najvećim vrijednostima koje Hrvatska ima. Čista obala, brojni otoci, mirisi borovine, kameni gradovi, sigurne plaže i raznolikost mjesta od Istre do Dubrovnika razlog su zbog kojeg se gosti godinama vraćaju na Jadran.
Za hrvatske obitelji more nije samo turističko odredište. Ono je dio godišnjeg odmora, uspomena iz djetinjstva i osjećaja pripadnosti vlastitoj zemlji.
Ipak, ljetovanje više nije mali trošak. Smještaj, hrana, gorivo, cestarine i dodatni sadržaji posljednjih su godina poskupjeli, pa je prije polaska dobro napraviti realnu računicu.
Izračunali smo koliko bi četveročlanu obitelj, dvije odrasle osobe i dvoje djece, mogao stajati sedmodnevni odmor u apartmanu srednje kategorije u Srednjoj Dalmaciji.
U Split se ne ulazi kao u razglednicu, nego kao u ritam. Najprije te dočeka svjetlo – dalmatinsko, tvrdo i jasno, kao da je netko pojačao kontrast svijeta. Zatim zvuk: udar koraka po kamenu, žamor kafića, brodske sirene iz luke, vika s pazara, smijeh s kupališta. I tek onda shvatiš ključnu stvar: Split nije grad s poviješću zaključanom u vitrini. Split je grad u kojem je povijest još uvijek adresa.
Ta adresa ima ime koje se u Splitu izgovara bez svečanosti, kao da je dio kućnog reda: Dioklecijanova palača. U njezinim se zidovima ne “čuva” prošlost, nego se u njoj živi – doslovno. Stanovi, konobe, galerije, radionice, hosteli, dvorišta s rubljem na štriku: sve je to utkano u isti antički okvir, pa se grad ne doživljava kao muzej nego kao organizam. Zbog te rijetke, gotovo nevjerojatne kontinuiranosti urbane priče – rimski temelji, srednjovjekovne preinake, renesansne i barokne nadogradnje – povijesna jezgra Splita je među najvrjednijim cjelinama na Mediteranu.
U ravnici kojom se prostire Bosutov tromi tok, ondje gdje magla još uvijek zna prianjati uz jutra jednako uporno kao i prije stoljeća, nalaze se Vinkovci – grad čija povijest ne stane u uobičajene vremenske okvire. Dok većina europskih gradova svoju starost mjeri u stoljećima, Vinkovci to čine u tisućljećima. Ovdje je kontinuitet života prisutan gotovo 8.300 godina, što ovo mjesto svrstava među najstarija stalno naseljena područja Europe.
Vinkovci nisu nastali slučajno. Oni su rezultat geografije, rijeke, ljudske upornosti i potrebe da se na istome mjestu ostane – čak i kada je svijet oko njega neprestano mijenjao svoje granice, jezike i carstva.
Hrvati imaju jednu rijetku sposobnost: živjeti na prostoru koji izgleda kao screensaver s novog laptopa, a pritom se ponašati kao da žive na gradilištu iza trgovačkog centra. I onda se, usred sveg tog betona, plastike i apartmana “sa pogledom”, pojavi jedna ozbiljna institucija poput UNESCO-a i kaže: “Čekaj malo, ovdje zapravo ima nešto vrijedno.”
Mala Hrvatska tako ima čak 10 lokaliteta na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine – osam kulturnih i dva prirodna – plus više od dvadeset elemenata nematerijalne baštine, od ojkanja do zvončara, od čipke do suhozida.
Kao sommelier koji je tijekom karijere kušao vina s gotovo svih kontinenata, rijetko me koja zemlja iznenadi na način na koji to čini Hrvatska. Možda je upravo u toj skromnosti njezina najveća snaga: ova mala zemlja, isprepletena brdima, ravnicama i tisućama kilometara obale, proizvodi vina koja s pravom mogu stajati uz bok najcjenjenijim svjetskim imenima. Ipak, unatoč bogatstvu koje posjeduje, Hrvatska još uvijek otkriva svoj potencijal svijetu. Ulazeći u njezine vinograde, čovjek osjeća nešto arhetipsko — povezanost čovjeka, tla i tradicije koja seže stoljećima unatrag. A upravo ta veza stvara vina koja nisu samo piće, već priča, krajolik i identitet pretočeni u čašu.
Jadransko more stoljećima oblikuje život uz obalu – ribare, moreplovce i putnike. Vjetrovi nisu samo meteorološka pojava, nego dio svakodnevice, kulture i tradicije. Najpoznatiji su bura i jugo, ali postoji cijela paleta vjetrova s posebnim imenima, karakterom i legendama.