Papa Franjo preminuo u 88. godini života: Oproštaj od čovjeka koji je promijenio lice Crkve
Vatikanska zvona zvone u tišini tuge dok svijet oplakuje gubitak pape Franje – skromnog pastira, neumornog branitelja siromašnih i nepopustljivog mirotvorca. Njegova smrt označava kraj jedne epohe, a Crkva ulazi u razdoblje sede vacante i pripreme za novu konklavu.
Skromni svećenik iz Buenos Airesa koji je dotaknuo milijune
Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, preminuo je danas u Vatikanu, u 88. godini života. Njegov odlazak predstavlja duboku prekretnicu za Katoličku Crkvu, ali i za cijeli svijet koji je u njemu vidio simbol autentične vjere, jednostavnosti i ljudskosti.
Bio je prvi papa iz Latinske Amerike i prvi isusovac na Petrovoj stolici – izbor koji je sam po sebi bio poruka promjene, otvaranja i nade.
Od prvih trenutaka pontifikata 2013. godine, nakon povijesne abdikacije Benedikta XVI., papa Franjo uveo je Crkvu u novo doba. Umjesto tradicionalnih crvenih cipela – jednostavne crne. Umjesto raskoši – skromna rezidencija. Umjesto formalnosti – osmijeh, dodir, dijalog.
Njegov pontifikat obilježili su snažni naglasci na milosrđu, brizi za marginalizirane, socijalnoj pravdi, ekologiji i borbi protiv korupcije. Encilika Laudato Si’ uzdigla je ekologiju u teološki imperativ. Dokument Fratelli Tutti pozvao je čovječanstvo na bratstvo i solidarnost.
Putovao je neumorno – od slamova Latinske Amerike, preko Bliskog Istoka, do Afrike. Posjećivao je izbjegličke kampove, molio sa zatvorenicima, prao noge beskućnicima. Govorio je protiv nepravde – i unutar Crkve i u svijetu.
Sede Vacante: Kad papa umre
Smrt pape označava početak razdoblja poznatog kao sede vacante – „prazno sjedište“. To je vrijeme između smrti jednog pape i izbora novog, kada Crkva nema vrhovnog poglavara. Administrativne funkcije preuzima kardinal kamerlengo, ali bez prava na ključne odluke.
Kardinal kamerlengo službeno proglašava papinu smrt riječima: „Vere Papa mortuus est.“ Papinski pečat, tzv. Anulus Piscatoris, tada se uništava.
Tijelo pape izlaže se u bazilici svetog Petra. Tisuće vjernika dolaze odati počast. Pogreb, Missa Pro Pontifice Defuncto, održava se 4. do 6. dana nakon smrti, uz sudjelovanje svjetskih čelnika i vjerskih poglavara.
Konklava: Drevni obred izbora novog poglavara
U roku od 15 do 20 dana nakon pogreba, okupljaju se kardinali mlađi od 80 godina – njih trenutno 117 – na tajnom zasjedanju zvanom konklava, u Sikstinskoj kapeli.
Komunikacija s vanjskim svijetom je zabranjena. Glasanje se odvija dvaput dnevno, a potrebna je dvotrećinska većina. Nakon svakog kruga, listići se spaljuju – crni dim znači da papa nije izabran, bijeli dim da jest.
Novi papa bira papinsko ime, odijeva bijelu odoru i pristupa Lođi blagoslova bazilike svetog Petra. Tada svijet čuje poznate riječi: „Habemus Papam.“
Što ostaje nakon Franje
Papa Franjo bio je most između prošlosti i budućnosti. Otvorio je vrata dijalogu, približio Crkvu ljudima i podsjetio vjernike da je srce vjere – ljubav. Njegovo nasljeđe živjet će u osmijesima siromašnih, molitvama obespravljenih i nadi koju je nosio.
Smrt pape Franje nije samo kraj jednog života – ona je kraj jedne epohe i početak novog poglavlja za Katoličku Crkvu.
Requiescat in pace, Papa Francesco.
Otišao si tiho, kako si i živio – ali tvoj glas odjekivat će još dugo među ljudima dobre volje.
