Balkan u polusjeni: Dodikova politika, BiH na ivici i teški susjedi
Balkan je stari kazališni komad s uvijek istim rekvizitima: granice koje cure, parole koje bruje, masa koja se smije jednim okom, a drugim mjeri izlaze. Dok Europa priča o proširenju, ovdje se i dalje broji zrak: tko ga udiše slobodnije, tko ga oporezuje, tko ga pretvara u dim. U sredini te pozornice — Bosna i Hercegovina, zemlja od tri narativa i jedne stvarnosti; na lijevom krilu Hrvatska, uredno europska; na desnom Srbija, koja istodobno gleda u Bruxelles i u Moskvu; a u pozadini Kosovo, mali čvor kroz koji prolaze veliki nervi.
BiH: Šapat secesije i dugi dah institucija
Milorad Dodik već godinama svira istu temu: sporim ritmom prijetnji i ubrzanjima “konačnog razlaza” Republika Srpska pokušava pregovarati jače nego što može vladati. U 2025. ta je partitura postala glasnija: nakon kaznenog postupka zbog osporavanja ovlasti Visokog predstavnika, Sud BiH je izrekao kaznu zatvora i zabranu obnašanja dužnosti — presudu koju Dodik osporava, ali koja je izazvala politički potres i val kontramjera u Banjoj Luci. Entitetska skupština odgovara potezima koji negiraju autoritet državnih institucija, pa se riječ “secesija” opet vraća na naslovnice.
Istodobno, u Sarajevu stoji druga priča: Visoki predstavnik Christian Schmidt je 2024. nametnuo paket integriteta — skenere listića, jaču kontrolu biračkih odbora, zabranu kandidiranja osuđenim ratnim zločincima — kako bi se izborni ciklusi vratili u okvire povjerenja. Lokalni izbori potom su promatrani kroz povećalo Vijeća Europe, s popisom lekcija za sljedeći put.
Uz to, RS je 2025. gurnula naprijed “zakon o stranim agentima” za nevladine organizacije — instrument koji sužava prostor civilnog društva i medija. A iznad svega lebdi evropska mrkva: EU je odlučila otvoriti pristupne pregovore s BiH; lijepa rečenica na papiru, ali bez pregovaračkog okvira ostaje samo obećanje.
Hrvatska: Uredni fascikli i neuredno susjedstvo
Hrvatska se 2024. složila u treći mandat premijera Andreja Plenkovića, nakon izbora i koalicije s Domovinskim pokretom i manjinama. Zagreb je čvrsto u euroatlantskoj orbiti i, kad govori o BiH, ponavlja refren “funkcionalne države, EU puta i legitimnog predstavljanja Hrvata”. No između diplomatske dikcije i terenske realnosti zjapi provalija. Pelješki most je zatvorio geografski rez, ali nije zacijelio političke ožiljke.
Srbija: Prosvjedi, dvostruka politika i dugi rep Banjske
Srbija 2025. — zemlja u kojoj se istodobno demonstrira i pregovara. Nakon višemjesečnih studentskih i građanskih prosvjeda, predsjednik Aleksandar Vučić pozvao je na dijalog, ali ulice su ostale tvrde, a sumnje u demokratske standarde glasne. U zaleđu svega stoji neraspetljani čvor Kosova: od napada u Banjskoj 2023., preko mjera EU prema Prištini, do uvjetnog popuštanja 2025. — regija živi u “pauziranom konfliktu”.
Kosovo: Politika malog prostora i velika mjerila
Priština zna da je svaka odluka pod mikroskopom. EU je uvela restriktivne mjere 2023., a 2025. počela njihovo postupno ublažavanje. Poruka je jasna: reforma i koordinacija otključavaju fondove. No bez trajnog sporazuma sa Srbijom ostaje vječni privremeni aranžman.
Geopolitika: Moskva kroz prozor, Bruxelles kroz vrata
U BiH ruski utjecaj ulazi najlakše kroz RS, dok EU i SAD nastoje zadržati okvir Daytona i gurati reforme. Nije to Hladni rat, nego “Topli mir”: sve je legalno, a ništa stabilno. Kad RS podiže zid prema državnim institucijama, to nije samo bosanska priča, nego test za Dayton i kredibilitet euroatlantske arhitekture.
Što slijedi: tri ključa i jedan stari sat
- Integritet izbora i institucija u BiH. Bez pouzdanog brojanja i provedbe ostaje samo tko glasnije viče.
- Obuzdavanje zakonodavnog “tankera” u RS-u. Zakon o stranim agentima nije administrativna sitnica, nego nož na konopcu civilnog društva i Daytona.
- Dosljednost EU prema Beogradu i Prištini. Privremene mjere bez finala samo cementiraju status quo.
Stari sat kuca u Zagrebu, Sarajevu, Banjoj Luci, Beogradu i Prištini podjednako: vrijeme se troši na improvizacije. Europa obećava pregovore BiH; bez okvira i reformi, to ostaje razglednica iz Bruxellesa.
Krležin post scriptum
“Države su često maske, a narodi publika”, rekao bi Miroslav Krleža. “Na sceni Balkana isti glumci nose nove kostime: šaptači u kulisama pišu tekst, a svjetlo se pali tek kad već tinja požar.”
