Saudijska Arabija i budućnost nafte: Povećanje proizvodnje kao strateški izazov
OPEC+ je 5. prosinca 2024. odlučio ponovno odgoditi povećanje proizvodnje nafte, prolongirajući rokove za dodatne barele na tržištu do travnja 2025. te usporavajući tempo postupnog smanjivanja rezova sve do kraja 2026. godine. Iako ovakva odluka izbjegava neposredne financijske poteškoće za proizvođače, ona ne nudi dugoročno rješenje problema proizvodnje ispod kapaciteta dok konkurentska ponuda i dalje raste. Sve je očitije da će Saudijska Arabija na kraju morati povećati udio na tržištu unatoč nižim cijenama, a mogla bi to učiniti naglije nego što plan OPEC+ sugerira.
Trenutna situacija i izazovi
Saudijska Arabija trenutno proizvodi oko 9 milijuna barela dnevno, što je gotovo 3 milijuna barela dnevno manje od njihovog maksimalnog kapaciteta. Takva politika, iako kratkoročno održiva, nije optimalna za dugoročnu maksimizaciju prihoda. Dugoročne financijske projekcije ukazuju na to da bi povećanje proizvodnje, unatoč kratkotrajnom padu cijena, bilo održivije.
Međutim, ovo bi značilo veliki preokret za prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, čija je politika visokih cijena nafte jedna od njegovih ključnih inicijativa. Ova strategija dodatno komplicira odnose unutar OPEC+ gdje Saudijska Arabija ima nesrazmjernu moć, ali i odgovornost za usklađivanje interesa ostalih članica.
Dugoročni pogledi
Saudijska Arabija može privremeno pokriti proračunske deficite zaduživanjem, ali dugoročni izgledi pri trenutnim razinama proizvodnje izgledaju puno lošije. Pad cijena zbog viška ponude s vremenom bi se stabilizirao na ravnotežnoj razini koja uključuje troškove proizvodnje marginalnog barela te povrat na uloženi kapital.
Ako potražnja u idućim mjesecima ne doživi značajan rast, neće biti logike ostaviti trenutne rezove na snazi. Nakon početka povećanja proizvodnje, upravljanje tim procesom može postati izazovno. UAE, s jakom financijskom pozicijom i 1,3 milijuna barela dnevno slobodnog kapaciteta, možda neće biti skloni zaustaviti povećanje proizvodnje zbog pada cijena.
Dodatni izazov predstavljaju zemlje poput Iraka i Kazahstana koje će sve teže kontrolirati u pogledu prekomjerne proizvodnje.
Utjecaj na tržište i geopolitiku
Čak i kontrolirano povećanje proizvodnje moglo bi rezultirati padom cijena na razinu koja bi značajno utjecala na aktivnosti bušenja škriljevca u SAD-u. Pad cijena u donji raspon od 60 dolara po barelu mogao bi smanjiti američku proizvodnju, dok bi neuređeni proces mogao cijene spustiti još niže na kraći rok.
Ova situacija predstavljala bi veliki financijski udarac za proizvođače s kratkoročnim fiskalnim potrebama, a Rusija bi bila među najteže pogođenima. Istovremeno, Saudijska Arabija mogla bi se fokusirati na vlastite interese, slično kao 1985. godine, kada je napustila ulogu \"swing\" proizvođača kako bi vratila tržišni udio.
Saudijska Arabija se nalazi pred izazovom balansiranja kratkoročnih financijskih potreba i dugoročne strategije koja podrazumijeva povećanje proizvodnje. Iako bi povećanje ponude moglo privremeno destabilizirati cijene, ono je neophodno za održivost saudijskog proračuna i pozicije na tržištu.
Kako se pritisci unutar OPEC+ i na globalnom tržištu nastavljaju, Rijad će morati donijeti teške odluke koje će oblikovati ne samo budućnost Saudijske Arabije, nego i cijelog energetskog sektora.
