Postoje mjesta koja se na karti čine skromna, ali u jeziku i pamćenju zauzimaju prostor većih pokrajina. Usora je takva: ime rijeke koje je postalo ime zemlje, ime zemlje koje je postalo ime općine, i ime općine koje je — u ključnim godinama — postalo sinonim za obranu, upornost i tvrdoglavu ljubav prema domu.
Današnja općina Usora nalazi se u dolini istoimene rijeke, na prometnom pravcu koji povezuje Doboj, Tešanj i Teslić, te graniči s općinama Doboj, Doboj Jug i Tešanj. Administrativno sjedište općine nalazi se u naselju Sivša, dok je službena adresa općine u Srednjoj Omanjskoj (Trg 110. HVO brigade br. 3). Taj detalj — naziv trga — već je mala lekcija: ovdje prostor i povijest žive u istom retku.
Općina je sastavljena od niza naselja koja su povijesno pripadala širem prostoru između Tešnja i Doboja: Omanjska, Sivša, Srednja Omanjska, Ularice, Žabljak, Bejići, Alibegovci, Makljenovac te još nekoliko naselja i dijelova naselja navedenih u općinskim prostornim dokumentima. Usora nije “jedno mjesto” nego mozaik sela i zaselaka — a mozaik je uvijek otporniji od jedne plohe.
U Bosni i Hercegovini zima ima svoju retoriku: magla koja ne objašnjava ništa, hladnoća koja disciplinira govor, i večeri u kojima se čovjek ili raspe ili sabere. Advent je upravo to sabiranje – ne kao sezonska dekoracija, nego kao kulturna i duhovna praksa koja u hrvatskim katoličkim zajednicama BiH traje dulje od mnogih država i kraće od vječnosti, ali dovoljno dugo da postane navika identiteta.
Jer Došašće (Advent) nije samo „priprema za Božić“. To je početak nove crkvene godine, školovanje strpljenja i, u bosanskom kontekstu, jedna diskretna potvrda pripadnosti: da smo ovdje, da smo ostali, da se još zna red svjetla.
Donosimo popis najvažnijih portala u Bosni i Hercegovini koji objavljuju sadržaj na hrvatskom jeziku. Popis uključuje nacionalne, regionalne i lokalne portale, kao i specijalizirane medije. Ovo je vaš vodič do hrvatskih vijesti u BiH.
Piše: Redakcija Hrvati.eu
U sjenama starih crkava, pod krošnjama stoljetnih lipa i u dvoranama mjesnih domova, tiho, ali postojano, odvija se borba za očuvanje identiteta. Nije to rat oružjem, niti bitka pred kamerama. To je borba svakodnevice – za jezik, vjeru, običaje, pjesmu i – dostojanstvo. Jer biti Hrvat u Bosni i Hercegovini danas ne znači samo pripadati narodu – znači nositi odgovornost prema prošlosti i hrabrost za budućnost.
U srcu Bosne i Hercegovine, među brdima, dolinama i starim kamenim crkvama, Hrvati stoljećima čuvaju uskrsne običaje koji su spoj duboke vjere, tradicije i borbe za očuvanje vlastitog identiteta.
Iako malobrojniji nego nekada, Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas slave Uskrs s istom strašću i pobožnošću kao njihovi preci. U svakom selu, svakoj župi i svakoj obitelji Uskrs nosi osobit značaj – ne samo kao središnji kršćanski blagdan, nego i kao trenutak zajedništva, nade i ponosa.
Pripreme za Uskrs započinju korizmom. Tijekom tih četrdeset dana vjernici se intenzivnije mole, poste i odriču svakodnevnih užitaka. U mnogim hrvatskim obiteljima u BiH korizma se poštuje s dubokim poštovanjem – petkom se ne jede meso, češće se ide na mise, a organiziraju se i križni putevi kroz sela i polja.
Na Cvjetnicu, ljudi dolaze u crkvu s granama drijenka, masline ili vrbe koje svećenik blagoslivlja. Te grančice zatim čuvaju u domovima kao zaštitu i podsjetnik na Kristov ulazak u Jeruzalem.
Na tlu Bosne, gdje se planine nadmeću s nebom, a rijeke vijekovima pronose tihe priče minulih vremena, rodila se legenda o Gospi Kondžilskoj – priča o slici koja je odolijevala vjetrovima povijesti i ljudskim nedaćama. U tom krajičku svijeta, gdje su vjeru često morali skrivati iza kamenih zidova i u njedrima, jedna sveta slika postala je simbol nade, zavjeta i neuništive vjere.