Uskrs kod Hrvata u Bosni i Hercegovini: Vjera, običaji i identitet
U srcu Bosne i Hercegovine, među brdima, dolinama i starim kamenim crkvama, Hrvati stoljećima čuvaju uskrsne običaje koji su spoj duboke vjere, tradicije i borbe za očuvanje vlastitog identiteta.
Iako malobrojniji nego nekada, Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas slave Uskrs s istom strašću i pobožnošću kao njihovi preci. U svakom selu, svakoj župi i svakoj obitelji Uskrs nosi osobit značaj – ne samo kao središnji kršćanski blagdan, nego i kao trenutak zajedništva, nade i ponosa.
Korizma – vrijeme tišine, molitve i priprave
Pripreme za Uskrs započinju korizmom. Tijekom tih četrdeset dana vjernici se intenzivnije mole, poste i odriču svakodnevnih užitaka. U mnogim hrvatskim obiteljima u BiH korizma se poštuje s dubokim poštovanjem – petkom se ne jede meso, češće se ide na mise, a organiziraju se i križni putevi kroz sela i polja.
Na Cvjetnicu, ljudi dolaze u crkvu s granama drijenka, masline ili vrbe koje svećenik blagoslivlja. Te grančice zatim čuvaju u domovima kao zaštitu i podsjetnik na Kristov ulazak u Jeruzalem.
Veliki tjedan: Obredi i tišina koja govori
Tijekom Velikog tjedna, crkve u hrvatskim župama Bosne i Hercegovine postaju središta duhovnog života. Posebno dojmljivi su obredi Velikog četvrtka i Velikog petka, kada se prisjeća Isusove muke i smrti.
U nekim župama, poput onih u Posavini, na Kupresu, u Duvanjskom i Livanjskom polju, mladi i danas čuvaju običaj čuvanja Božjeg groba. U nošnjama, uz pjesmu i molitvu, dežuraju uz simbolični grob u crkvi – tradicija koja prenosi i vjerski i kulturni identitet.
Pisanice, blagoslov hrane i simbolika zajedništva
Velika subota donosi tišinu prije radosti. U popodnevnim satima, vjernici dolaze s košarama punim hrane: kuhana jaja, šunka, sir, maslo, hren, pogača – sve to biva blagoslovljeno prije uskrsnog doručka. Poseban ponos su pisanice koje domaćice ukrašavaju starim tehnikama, često i motivima vezanim uz vjeru ili narodnu ornamentiku.
Na Uskrsno jutro, crkve su ispunjene – zvona ponovno zvone, pjeva se "Kraljice neba, raduj se", a nakon mise slijedi zajednički obiteljski doručak. To nije samo obrok, već čin okupljanja i slavljenja života, uskrsnuća i nade.
Uskrs kao izraz identiteta i postojanosti
Za Hrvate u BiH, Uskrs nije samo religiozni blagdan – to je trenutak potvrde vlastite ukorijenjenosti u ovom prostoru. U mnogim sredinama gdje je broj vjernika opao, uskrsna misa i blagoslov hrane ostaju posljednje žive niti koje povezuju ljude s njihovom baštinom.
U Mostaru, Čapljini, Livnu, Vitezu, Kiseljaku, Odžaku, ali i u malim selima oko Kreševa, Fojnice, Neuma ili Žepča – uskrsne tradicije se njeguju. Mlade obitelji i danas prenose običaje svojim djeci, a brojni iseljenici se baš za Uskrs vraćaju u rodni kraj kako bi ga proveli u zajedništvu.
Uskrsna tradicija u Usori – čvrsta vjera malog naroda
Posebno mjesto među hrvatskim krajevima u BiH zauzima Usora – malena, ali ponosna općina u sjevernom dijelu zemlje. Iako brojčano skromni, Hrvati Usore čuvaju svoju vjeru i običaje s iznimnim poštovanjem. Župne zajednice poput one u Sivši ili Žabljaku postaju središta uskrsnog života, gdje se misa i blagoslov hrane slave u atmosferi snažnog zajedništva.
U mnogim domovima u Usori i okolici, pisanice se još uvijek boje na tradicionalan način – u ljusci crvenog luka, uz pomoć voska i starih šara koje se prenose usmeno. Na uskrsnom stolu se uz šunku i pogaču nerijetko nađe i “kuhana rakija” – domaći specijalitet koji se dijeli među susjedima uz uskrsni pozdrav: „Sretan i blagoslovljen Uskrs!”
Za Usoru, kao i za mnoge druge hrvatske prostore u BiH, Uskrs nije samo duhovni vrhunac godine – to je trenutak potvrde postojanja i otpora zaboravu. Unatoč iseljavanju i izazovima, Hrvati Usore ostaju vjerni svojoj zemlji, vjeri i običajima.
Zaključak koji ostaje u tišini
Uskrs kod Hrvata u Bosni i Hercegovini ostaje više od blagdana. On je znak vjere, upornosti, ljubavi prema obitelji i korijenima. U svijetu koji se mijenja, Uskrs podsjeća na ono što ostaje – svjetlo koje uvijek pobjeđuje tamu.
