Nova Njemačka stvarnost: kraj iluzije o američkom kišobranu
Njemačka vojna transformacija i njezine moguće posljedice za europski poredak
Nakon godina neodlučnosti, Njemačka se suočava s vlastitom Zeitenwende – prekretnicom koju sada ozbiljno provodi. Dok je prva najava promjena iz 2022. godine bila više simbolična nego stvarna, nova politička garnitura u Berlinu odlučila je napraviti konkretne iskorake: revidirati vojni budžet, smanjiti oslanjanje na Sjedinjene Američke Države i ojačati stratešku autonomiju zemlje.
Nakon izbora u veljači, Njemačka pokazuje sve veći otklon od tradicionalne ovisnosti o Washingtonu. Ukidanjem dugogodišnjeg fiskalnog ograničenja – tzv. "kočnice zaduživanja" – otvoren je put ka investicijama vrijednim preko bilijun dolara, uglavnom usmjerenim prema obrani i infrastrukturi. Novi kancelar Friedrich Merz, unatoč svom transatlanticističkom pedigreu, predvodi ovu promjenu s velikom političkom podrškom.
Njemačka se priprema za scenarij u kojem SAD više nije garancija europske sigurnosti. U tom kontekstu, Berlin želi preuzeti vodeću ulogu u obrani Ukrajine, ali i u oblikovanju europske sigurnosne arhitekture.
Odlazak stare paradigme
Decenijama je Njemačka bila zadovoljan partner u sigurnosnom sustavu koji su predvodile Sjedinjene Države. Angela Merkel, koja je godinama personificirala taj pristup, gradila je vanjsku politiku na suradnji, dijalogu i multilateralizmu. Čak ni aneksija Krima 2014. godine nije pokolebala njezinu strategiju izbjegavanja konfrontacije.
I njezin nasljednik Olaf Scholz pokazao je sličan oprez. Iako je nakon invazije na Ukrajinu stvorio poseban fond od 100 milijardi eura za obranu, ustavne i političke prepreke – poput otpora unutar njegove tročlane koalicije i tradicionalnog sentimenta prema Rusiji – zakočile su dublje promjene.
Danas su te prepreke znatno oslabile. Ukidanje "kočnice zaduživanja" u Bundestagu uz dvotrećinsku većinu označilo je povijesni zaokret.
Posljedice njemačke reorijentacije
Iako većina europskih zemalja – uključujući Francusku, Poljsku i skandinavske države – pozdravlja njemačku vojnu revitalizaciju kao odgovor na rusku prijetnju, dugoročne posljedice ove transformacije ostaju neizvjesne. Njemačka s velikom vojnom snagom ponovno može postati dominantna sila kontinenta – što u povijesnom kontekstu izaziva opravdanu nelagodu.
Njemačka je desetljećima gradila imidž "blagog diva", čuvajući sjećanja na ratna razaranja i odbacujući militarizam. No novo doba traži drugačiji pristup. Ako Berlin postane ključni akter europske obrane bez koordinacije s partnerima, mogao bi izazvati nove napetosti, osobito u slučaju porasta nacionalističkih snaga u zemlji ili regiji.
Već sada desni populisti iz AfD-a koriste narativ "vojne neovisnosti" kako bi osporili proeuropske politike i kritizirali pomoć Ukrajini. Pitanje je vremena kada bi snažnija vojska mogla postati oruđe u rukama vlade s radikalnijom agendom.
Između suvereniteta i ravnoteže
Njemačka danas nije ista zemlja kakva je bila nakon Drugog svjetskog rata – ni demografski, ni politički, ni gospodarski. Ima najveću ekonomiju i populaciju u Europi, a sada kreće i prema vojnoj moći. To stvara novu dinamiku u kojoj Berlin mora paziti da ne naruši osjetljivu ravnotežu kontinentalnog poretka.
Ako Njemačka zadrži proeuropsku orijentaciju, njezina transformacija mogla bi osnažiti EU, pogotovo u svijetu gdje su SAD sve manje pouzdan saveznik. No ako nacionalizam preuzme primat, Europa bi se mogla suočiti s izazovima kakvi su se činili nezamislivima u poslijeratnom razdoblju.
SAD, sa svoje strane, može olakšati prijelaz planiranim i postupnim povlačenjem, umjesto naglih poteza koji bi otvorili vakuum moći. Dobro integrirana, snažna i odgovorna Njemačka mogla bi postati upravo ono što Europi treba – sidro stabilnosti, ali i most prema budućnosti u kojoj stari savezi poprimaju nove oblike.
