Trumpov svijet: Povratak nacionalizma i kraj jedinstvenog poretka
Američka moć u doba snažnih vođa i raspada liberalne norme
U posljednjem desetljeću dogodila se duboka promjena u globalnoj dinamici: nakon razdoblja dominacije globalizma i multinacionalnih institucija, na svjetsku scenu vraća se ideja nacionalnog suvereniteta – predvođena karizmatičnim vođama. Donald Trump, Vladimir Putin, Xi Jinping, Narendra Modi i Recep Tayyip Erdogan simboli su tog novog poretka.
Trumpov povratak na vlast označava još odlučniji zaokret prema vanjskoj politici koja odbacuje globalna pravila, oslanjajući se umjesto toga na bilateralne odnose, osobne kontakte i nacionalne interese. U ovom „novom realizmu“, nadnacionalni forumi poput UN-a ili G7 više nisu ključno mjesto odlučivanja – sada dominiraju civilizacijske retorike, trgovinske kalkulacije i snažni vođe.
Uspon civilizacijskih država
Ono što povezuje današnje svjetske vođe nije samo stil – nego duboka promjena u načinu gledanja na međunarodni poredak. Putin govori o "ruskom svijetu", Xi o Kini kao neprekinutoj civilizaciji, a Modi o demokraciji kao temeljnoj vrijednosti indijske kulture. Trump, pak, sebe vidi kao branitelja zapadne civilizacije, iako je često kritizirao njezine liberalne elite.
Ta nova paradigma ne temelji se na klasičnim sukobima ideologija, već na reinterpretaciji povijesti, kulturnoj posebnosti i novoj vrsti nacionalnog ponosa. Riječ je o „sudaru civilizacija light“ – gdje povijesni narativi i politička simbolika postaju oružje u borbi za međunarodni utjecaj.
Amerika izvan sustava
Trump odbacuje posthladnoratovski poredak u kojem je SAD bio jamac globalne stabilnosti. Za njega, ključna misija nije očuvanje međunarodnih pravila, nego zaštita američkog suvereniteta i prestiža. Istodobno, pokazuje afinitet prema liderima koji dijele njegovu viziju snažne države, dok tradicionalne europske saveznike doživljava s dozom sumnje.
U njegovom pristupu vanjskoj politici vidi se nasljeđe američkog antikomunizma iz 1950-ih – konzervativnog, nacionalističkog i duboko skeptičnog prema liberalnim vrijednostima. No za razliku od tadašnjih lidera, Trump ne želi širiti američke ideale, već osigurati Americi moć u svijetu koji je sve manje strukturiran.
Svijet revizionističkih sila
Trump, kao i ostali vođe današnjice, ne vjeruje u trajne saveze ni univerzalna pravila. Putin želi redizajnirati granice Europe. Xi ustraje na vlastitoj interpretaciji kineske povijesti i prava na Tajvan. Erdogan širi turski utjecaj kroz vojne misije u Kavkazu i Siriji. Modi promovira indijski identitet na međunarodnoj sceni. Svaki od njih redefinira pojmove suvereniteta, granica i prava – prema vlastitim interesima.
Za razliku od Hladnog rata, današnje savezništvo između autoritarnih država više je ad hoc nego sustavno. Ne postoji jedinstveni front, već mreža interesa koja se stalno preklapa i mijenja. U tom kaosu, osobni odnosi lidera postaju važniji od institucija.
Ukrajina kao ključno bojno polje
Rat u Ukrajini ostaje središnje žarište novog poretka. Iako većina zapadnih zemalja podržava Kijev, mnoge sile u razvoju – uključujući Indiju, Brazil i Južnu Afriku – nastavljaju surađivati s Moskvom. Takva ambivalentnost dodatno potkopava ideju zajedničkog, univerzalnog poretka.
Za Trumpa, ukrajinski suverenitet nije pitanje vrijednosti, nego pragmatične ravnoteže. Ako bi rat eskalirao i uključio članice NATO-a poput Poljske ili baltičkih država, to bi moglo testirati i samu vjerodostojnost Amerike kao saveznika. No njegova politika ne isključuje mir – pod uvjetom da odgovara američkim interesima.
Diplomacija kao startup
Za razliku od klasičnih doktrina, Trumpov pristup više podsjeća na mentalitet startup kompanije: brzo djelovanje, malo sustavne strukture i naglasak na prilagodljivosti. Ako nova administracija uspije spojiti fleksibilnost s odlučnošću, mogla bi neutralizirati sukobe i otvoriti prostor za pragmatičnu suradnju – čak i s rivalima poput Kine i Rusije.
U takvom pristupu, povijesne nesuglasice postaju pregovaračke točke. Kompartmentalizacija sukoba – kao što je SAD radio s Moskvom tijekom Hladnog rata – mogla bi postati ključna strategija. Cilj više nije globalna dominacija, nego stabilnost uz očuvanje moći.
Uloga Amerike u nestabilnom svijetu
Iako je svjetski poredak sve manje strukturiran, Sjedinjene Države i dalje raspolažu s dva ključna aduta: mrežom savezništava i ekonomskom moći. Ako ih Trump iskoristi ne samo za izolaciju, već i za stvaranje fleksibilnih partnerstava, mogao bi ostaviti međunarodnu scenu manje kaotičnom nego što je bio slučaj posljednjih godina.
Hoće li Trumpovo novo vodstvo značiti više rata ili manje? Sve ovisi o sposobnosti da se balansira između impulsa moći i svijesti o rizicima. U svijetu gdje dominiraju vođe, a ne pravila – to je najveći izazov.
