Legenda o Crnoj Kraljici
Gusta magla spuštala se niz obronke Medvednice, skrivajući drevne zidove Medvedgrada. Noću bi se samo rijetki odvažili kročiti ovim stazama, jer su priče o moćnoj i nemilosrdnoj gospodarici tvrdog grada bile starije od najstarijih hrastova što su rasli na obroncima planine.
Narod je šaptom izgovarao njezino ime, dok bi se žene križale pri spomenu njezine moći. Crna Kraljica – ohola vladarica, tamne puti i očiju koje su prodirale do same duše. Kažu da nije poznavala milost. Tvrđavu je vladala željeznom rukom, a nad svojim kmetovima imala vlast veću od samog vraga.
Prokletstvo Crne Kraljice
Vele da je jednom davno, kada su se zvona zagrebačkih crkava oglasila za večernju molitvu, Crna Kraljica sjedila na vrhu kule, smijući se njihovom odjeku. „Tko meni može suditi? Tko se može usuditi podići ruku na mene?“ – govorila je dok su se munje parale nebom, kao da sama oluja odgovara na njezin prezir.
Jednog dana, došli su kmetovi pred njezina vrata, iscrpljeni i gladni. Molili su za komad kruha, za zrno žita, ali Crna Kraljica samo se nasmijala. „Tko je slab, neka umre! Takva je volja bogova!“ rekla je, dok su joj se u očima caklile iskre zadovoljstva.
Narod se povukao, ali priča kaže da se iste noći Medvedgrad zatresao u svojim temeljima. Iz zemlje je iznikla crna pukotina, a njeni zvuci bili su nalik na vapaj same planine. Crna Kraljica, nepokolebljiva, nastavila je vladati, no otada se među slugama šaptalo da će jednoga dana stići osveta – ona koju ne može izbjeći.
Gnjev neba i naroda
Prošlo je nekoliko godina, a strah se uvukao u kamene zidove tvrđave. Kažu da su sluge čule glasove iz bunara, da su se konji propinjali bez razloga, a vjetar zavijao kao ranjena zvijer. I tada se nebo otvorilo.
Crna Kraljica, u svom ponosu, nije ni tada tražila oprost. Umjesto toga, podigla je ruku prema nebu i uzviknula: „Neka me prokunu svi! Ja se ne bojim ni Boga, ni ljudi!“ No, čim su riječi izašle iz njezinih usana, s vrha Medvedgrada sručila se kiša, ali ne obična kiša – kapale su suze same planine, miješane s krvlju onih koji su umrli u patnji.
Kažu da je iste noći Crna Kraljica nestala. Neki su vjerovali da su je duhovi odveli, drugi su govorili da ju je progutala sama planina. No jedno je sigurno – otada, svake olujne noći, na ruševinama Medvedgrada može se vidjeti crna prilika, kako lebdi iznad kamenih zidina.
Je li legenda istinita?
Mnogi su pokušali pronaći dokaze o postojanju Crne Kraljice. Povijesni zapisi spominju okrutnu vladaricu Medvedgrada, no nitko ne zna što se s njom zaista dogodilo. Noćne prilike, jezivi zvukovi i osjećaj nelagode koji prati svakoga tko se noću odvaži kročiti tim stazama – sve to ostaje misterij koji stoljećima golica maštu.
Možda je Crna Kraljica samo legenda. A možda, samo možda, njezin duh još uvijek luta zidinama svog nekadašnjeg kraljevstva, čekajući trenutak da ponovno zavlada Medvedgradom...
