U ravnici Posavine i u dolinama Usore pjesma nikad nije bila samo zabava. Ona je bila dnevnik sela, znak prepoznavanja i način da se kaže ono što se inače prešuti. Kad se na sijelu ili na svatovima spoje dva glasa, a pod njima zazvoni šargija i “proplače” violina, nastane zvuk koji se ne da kopirati. To je izvorna glazba – izvorna ne zato što je stara, nego zato što izvire iz života: iz rada, ljubavi, ponosa, šale, prkosa i nostalgije.
U hrvatskim zajednicama Bosanske Posavine (Derventa, Plehan i sela uz Savu) te u zavičajnim krugovima Usore i žepačkog kraja, ova se glazba prenosila usmeno, kroz generacije, često bez nota, ali s jasnim pravilima: kako se ulazi u dvoglas, kad se “prebaci” u kolo, gdje šargija drži temelj, a gdje violina podigne emociju. U tom svijetu pjesma je bila i razgovor i običaj i zajedničko pamćenje.
Kad se u posavskom kraju kaže “pusti Begiće”, to nije samo glazbena želja. To je poziv na povratak: u selo, u svatove, u prelo, u zavičaj koji se – kad si daleko – najbrže nađe u pjesmi. Braća Begić (Ilija i Marko) nisu bili tek duet; za mnoge Posavljake bili su znak raspoznavanja i dokaz da izvorna pjesma može ostati dostojanstvena, snažna i velika, bez šminke i bez “šunda”.
Postoje mjesta koja se na karti čine skromna, ali u jeziku i pamćenju zauzimaju prostor većih pokrajina. Usora je takva: ime rijeke koje je postalo ime zemlje, ime zemlje koje je postalo ime općine, i ime općine koje je — u ključnim godinama — postalo sinonim za obranu, upornost i tvrdoglavu ljubav prema domu.
Današnja općina Usora nalazi se u dolini istoimene rijeke, na prometnom pravcu koji povezuje Doboj, Tešanj i Teslić, te graniči s općinama Doboj, Doboj Jug i Tešanj. Administrativno sjedište općine nalazi se u naselju Sivša, dok je službena adresa općine u Srednjoj Omanjskoj (Trg 110. HVO brigade br. 3). Taj detalj — naziv trga — već je mala lekcija: ovdje prostor i povijest žive u istom retku.
Općina je sastavljena od niza naselja koja su povijesno pripadala širem prostoru između Tešnja i Doboja: Omanjska, Sivša, Srednja Omanjska, Ularice, Žabljak, Bejići, Alibegovci, Makljenovac te još nekoliko naselja i dijelova naselja navedenih u općinskim prostornim dokumentima. Usora nije “jedno mjesto” nego mozaik sela i zaselaka — a mozaik je uvijek otporniji od jedne plohe.
U Bosni i Hercegovini zima ima svoju retoriku: magla koja ne objašnjava ništa, hladnoća koja disciplinira govor, i večeri u kojima se čovjek ili raspe ili sabere. Advent je upravo to sabiranje – ne kao sezonska dekoracija, nego kao kulturna i duhovna praksa koja u hrvatskim katoličkim zajednicama BiH traje dulje od mnogih država i kraće od vječnosti, ali dovoljno dugo da postane navika identiteta.
Jer Došašće (Advent) nije samo „priprema za Božić“. To je početak nove crkvene godine, školovanje strpljenja i, u bosanskom kontekstu, jedna diskretna potvrda pripadnosti: da smo ovdje, da smo ostali, da se još zna red svjetla.
Donosimo popis najvažnijih portala u Bosni i Hercegovini koji objavljuju sadržaj na hrvatskom jeziku. Popis uključuje nacionalne, regionalne i lokalne portale, kao i specijalizirane medije. Ovo je vaš vodič do hrvatskih vijesti u BiH.
Piše: Redakcija Hrvati.eu
U sjenama starih crkava, pod krošnjama stoljetnih lipa i u dvoranama mjesnih domova, tiho, ali postojano, odvija se borba za očuvanje identiteta. Nije to rat oružjem, niti bitka pred kamerama. To je borba svakodnevice – za jezik, vjeru, običaje, pjesmu i – dostojanstvo. Jer biti Hrvat u Bosni i Hercegovini danas ne znači samo pripadati narodu – znači nositi odgovornost prema prošlosti i hrabrost za budućnost.